Hazardne igre su dvojnik opojnim picima

Piše: Jusuf el-Karadavi

I dok dozvoljava razne vrste igara i sportova, islam zabranjuje svaku igru u kojoj ima kockanja, tj. igru u kojoj postoji neki element hazardne igre u kojoj igrač nije eliminisao zaradu ili gubitak. Muhammed, a.s., kaže: “Ko kaže svome prijatelju: ‘Hajde da se kockamo, mora podijeliti sadaku.”

Nijednom muslimanu nije dozvoljeno da traži razonodu i odmor u kockanju, niti da u kockanju troši svoje slobodno vrijeme, niti da stiče novac kroz takvu igru – ni u kakvoj situaciji. Iza striktne zabrane kockanja, u islamu stoje zdravi razlozi i uzvišeni ciljevi.

Islam muslimana podstiče da se pridržava Allahovih, dž.š., zakona u sticanju za život, da se služi privrednim zakonima i iznalazi sredstva za postizanje svojih ciljeva, da u kuću ulazi na njezina vrata i da na osnovi uzroka očekuje rezultate. S druge strane, kocka, u to spadaju igre na sreću ili lutrija, čovjeka čini zavisnim od šanse, ‘sreće’ i praznih želja, udaljavajući ga od poštenog rada, ozbiljnog posla i produktivnog napora. Čovjek koji zavisi od kocke gubi respekt prema zakonima predostrožnosti koje je Allah, dž.š., uspostavio naredivši ljudima da se njima koriste.

Prema islamu, imovina svakog pojedinca je haram za svakog drugog; ona se od čovjeka ne može oduzeti osim putem zakonite mjere ili ukoliko je on da kao poklon ili sadaku. Prema tome, uzimanje bilo čije imovine kockom je nezakonito.

Nije nikakvo iznenađenje što kockari šire mržnju i neprijateljstvo jedan prema drugome, premda oni tvrde da im gubitak ne stvara teškoće. Međutim, ovdje uvijek postoji pobjednik i gubitnik, varalica i prevareni. Gubitnik može izgledati smiren, ali iza njegove smirenosti je frustracija zato što mu je nada propala, srditost zbog gubitka novca, žal zato što nije igrao pobjedničku kombinaciju. A ako dođe do prepirke i svađe, onda se svađa zbog onoga na što se on sam obavezao i u što se svojim rukama nepromišljeno uvalio.

Neuspjeh tjera gubitnika da igra iznova u nadi da će pobijediti u sljedećoj igri kako bi povratio svoje ranije gubitke, dok pobjednik igra iznova kako bi uživao u zadovoljstvu pobjede, a pohlepa ga tjera da od manjeg dobitka ide ka većem i većem. Prirodno, kolo sreće se okreće, gubitnik postaje pobjednik, a pobjednik gubitnik, pa se užitak pobjede pretvara u gorčinu gubitka. Tako kockari moraju nastaviti da igraju nemoćni da ostave kocku; to je tajna privrženosti ovom poroku.

Zbog ove privrženosti, kockanje je velika opasnost po društvo kao i za pojedinca. Ova navika uništava vrijeme i energiju, od ljudi pravi neproduktivne ljenčuge i društvene parazite, one koji uzimaju od života, a ne daju, one koji troše, a ne proizvode. Štaviše, zato što se odao kocki, kockar zapostavlja svoje obaveze prema svome Stvoritelju kao i one prema samom sebi, svojoj familiji i zajednici. Često se dešava da kockar u strasti srozava svoju čast, vjeru i zemlju – sve zarad kockarskog stola, pošto njegova privrženost zelenom stolu otupljuje njegov osjećaj za vrijednosti i ubija svaku drugu sklonost, on ima jedinu želju da ostvari zamišljenu zaradu.

Kako je samo Kur'an začuđujuće u pravu kada zajedno, u istim ajetima, navodi konzumiranje opojnih pića i kockanje – jer su njihove štetne posljedice po pojedinca, familiju i zajednicu skoro iste! Ovo je zato što obično jedno nađe drugo. I još jednom, kako je Kur'an u pravu kada nas podučava da na ovo oboje, i alkoholiziranje i kockanje, navraća šejtan (djelo šejtanovo), i kada ih svrstava u istu ravan sa idolatrijom i gatanjem strjelicama, i da su oni nečist (ridžs) i odvratne navike kojih se čovjek mora kloniti: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari (ridžs), šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Maide: 90-91.).

Lutrija kao vrsta kocke

Ono što se naziva lutrija, žrijebanje, nije ništa drugo do vrsta kockanja. I ovdje ne treba biti naivan i popustljiv pred nazivima kao što su ‘dobrotvorno društvo’ ili ‘humanitarna akcija’. Oni koji ovo smatraju dozvoljenim zbog ovakvih naziva su poput ljudi koji skupljaju fondove za iste svrhe, za opće dobro, haram sredstvima kao što su ples ili ‘umjetničke’ predstave. I jednima i drugima mi preporučujemo: “Allah, dž.š., je čist i ne prima ništa drugo osim onog što je čisto”.

Ljudi koji pribjegavaju ovakvim sredstvima skupljanja novca polaze od stanovišta da su članovi datog društva izgubili dobrotu srca i osjećaj solidarnosti, samilosti i milosrđa, pa da ne postoji drugi put da im se uzme novac osim kroz kockanje i čulnu zabavu. Ali islam ne prihvata ovakvo stanovište za svoje društvo. Islam vjeruje u temeljnu dobrotu čovjeka i apelira na tu dobrotu ne tražeći ništa do čista sredstva za plemenite ciljeve. Islamski načini prikupljanja novca pozivaju na pravednost, apeliraju na ljudsku naklonost i pozivaju dušu da se odazove imanu u Allaha, dž.š., i ahiret.

Halal i haram u islamu, preveli Džemaludin Latić i Seid Smajkić, Ljiljan, Sarajevo, 1997, str. 389-391.

Kampanja protiv pošasti kocke

Rijaset IZ u BiH

Zelenih beretki 17

71 000 Sarajevo

tel: +387 33 533 172

O kampanji

    Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini pokrenula je javnu informativnu kampanju o borbi protiv poroka kockanja te je u tom kontekstu 2019. godina proglašena godinom borbe protiv pošasti kocke.

  • Opširnije...

Log in