Između igre i ovisnosti: Problematično i patološko kockanje

Pišu: Mevludin Hasanović i Izet Pajević

Uvod

Poremećaj kockanja ili ovisnost o kockanju prepoznata je kao savremena nesupstancijalna

ovisnost (ponašajna/bihevioralna ovisnost), sa svojim sličnostima i specifičnostima u odnosu na ovisnosti o različitim psihoaktivnim supstancama. Kockanje također predstavlja rizično ponašanje koje posljednjih godina sve više zaokuplja pažnju stručnjaka koji se bave psihosocijalnim radom, u cijelom svijetu a u zadnje dvije dekade i u Bosni i Hercegovini, jer je evidentan porast i mladih i odraslih osoba koje su razvile probleme povezane s kockanjem.

Kockanje je fenomen koji se susreće u različitim oblicima u gotovo svim kulturama. Savremeni oblici kockanja su prošireni upotrebom mehaničkih aparata i elektronskih uređaja i uvukli se u naše zajednice i u naše domove. Razlikujemo socijalno, profesionalno i patološko kockanje. Socijalno kockanje je kulturno prihvatljiva zabava i rekreacija koja nema zaokupljujući karakter i koja ne uzrokuje ozbiljnije negativne posljedice. Često se koristi kao relaksacija, zabava ili rekreacija. Međutim poznato je da postoje profesionalci koji se bave kockanjem kao životnim pozivom. Profesionalno kockanje je posao kojim se bave uvježbane vješte i disciplinirane osobe. Međutim, postoje osobe koje nemaju sposobnost kontrole svojih impulsa iz različitih razloga pa zapadnu u ozbiljne probleme poznate kao patološko kockanje a po najnovijoj medicinskoj klasifikaciji naziva se ovisnost o kockanju. Patološko kockanje je psihosocijalni poremećaj ponašanja koji se sastoji od čestih, ponavljanih epizoda kockanja koje dominiraju životom osobe, sve do oštećenja socijalnih, radnih, materijalnih te porodičnioh vrijednosti i obaveza (Hasanović, Tufekčić 2018).

Kao duševni poremećaj, patološko kockanje je prihvaćeno u DSM III 1980. godine. U desetoj revizij međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10) patološko kockanje svrstano je u poglavlje o poremećajima kontrole nagona. Poremećaj kontrole nagona se definiše kao nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog nagona opasnog za druge ili za samu ličnost, a obično je povezan sa očekivanjem ugode tokom i nakon izvođenja kockarskih aktivnosti. Osoba ima sve izraženiji osjećaj napetosti ili uzbuđenja prije čina kockanja, a dok traje procedura i iščekuje rezultate osjeća užitak, zadovoljenje ili olakšanje. Nakon neuspjelih aktivnosti u kojima se gube materijalna dobra, vrijeme i zanemaruju se realne životne aktivnosti mogu, ali i ne moraju osjećati žaljenje, predbacivanje i krivicu.

U najnovijoj klasifikaciji Američke psihijatriujske asocijacije (APA), dijagnostičkom i statističkom priručniku, peta revizija (DSM 5) radikalno je promijenjen odnos prema patološkom kockanju. Poremećaj je promijenio ime te se više ne označava kao patološko kockanje nego kao ovisnost o kockanju (Bodor 2018).

Etiologija ove ponašajne nesupstancijske (bihevioralne) ovisnosti je kombinacija bioloških (genske predispozicije, nizak nivo dopamina), psiholoških i socijalnih elemenata. Postoji porodična sklonost ovom poremećaju. U podlozi ovisničkog ponašanja su porivi za uzbuđenjem i smanjenjem napetosti. Pokrenuti su nekom emocijom ili događajem, npr. brigom, napetošću, tjeskobom, osamljenošću, depresijom, nezadovoljstvom, kod anksioznih, pasivno agresivnih ličnosti s osjećajem inferiornosti, krivnje, niskog samopoštovanja, koje ne prihvaćaju odgovornost za vlastito ponašanje (Anonimus 2019).

Pitanje ponašajnih/bihevioralnih ovisnosti je novo i revolucionarno u psihijatriji, mada je pitanje kockanja veoma staro, tako da je bit ovog problema regulisana objavom Kur'ana: „Pitaju te o vinu i kocki: Reci: Oni donose veliku štetu, a i korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.“ (El-Bekara, 219). Čovjeku se prvo ponudi nudi istina o šteti koju donose alkohol i kockanje. Na drugom mjestu slijedi ohrabrenje da se kockanje zajedno sa alkoholom, idolatrijom i gatanjem napusti, kako bi čovjek uspio sebe realizirati ostvarenjem svojih želja: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan (duhovno zlo – đavo) želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljenja molitve (namaz, post) odvrati. Pa hoćete li se okaniti?“(El.Maida, 90-91) (Hasanović, Pajević 2012).

Gubitak kontrola nad vlastitim ponašanjem je srž definicije, “ovisnost o supstancama (psihoaktivnim tvarima)” koja se podrazumijeva pod pojmom „adikcija“. Međutim, postoje i određena ponašanja koja mogu dovesti do gubitka kontrole. Tokom razvoja klasifikacije bolesti i poremećaja ponašanja ta ponašanja su koncipirana na nekoliko načina. Savremena konceptualizacija ih smatra ne-supstancijjalnim ili bihevioralnim ovisnostima. To je argumentovano sa sve više dokaza koji ukazuju da bihevioralne ovisnosti liče na ovisnosti o supstancama u mnogim domenima, uključujući fenomenologiju, toleranciju, komorbiditet, preklapanje genetskog doprinosa, neurobiološke mehanizme i odgovor na liječenje. Bihevioralna ovisnost je predložena kao nova klasa u Petoj reviziji Dijagnostičnog statističkog priručnika Američke psihijatrijske asocijacije (DSM-5). Međutim ovisnost o kockannju je jedina kategorija koja je uključena u DSM-5. Uz kockanje je ovisnost o internetskim igrama uključena u apendiks DSM-5, kao stanje koje zahtijeva daljnje proučavanje. Također, širenju kockanja pogoduju moderne tehnologije koje omogućavaju široku dostupnost kockanja putem interneta u vlastitoj kući/stanu, na svom računaru a danas i na svome mobitelu, što daje mogućnost da kockari ostanu prikriveni duže vrijeme. Posljedice poremećaja kockanja su, u mnogim slučajevima, nesagledive i u prvom redu ogledaju se u propasti pojedinca i njihove porodice (Bećirović, 2018).

Za ovu vrstu poremećaja, posebno su podložne dobne grupe kasnog djetinjstva i adolescencije kada se bihevioralne ovisnosti uglavnom javljaju. Prevalenca bihevioralnih poremećaja u adolescentnom dobu je vrlo visoka a za određene poremećaje (naročito vezane za korištenje interneta) vremenom postaje sve izraženija. Vrlo je bitno takvu ovisnost na vrijeme uočiti, potražiti stručnu pomoć i što prije započeti s liječenjem, jer je kockanje teška, ali izlječiva bolest.

Na žalost, ovaj problem uzima danak u našem društvu naročito nakon zakonske liberalzacije koja je omogućila tržišnu regulaciju organizovanja „igara na sreću“. Sam naziv je nekorektan i neadekvatan, jer nudi lažnu nadu onima koji traže sreću, pa uzdajući se da će je (sreću) i naći učešćem u ovim igrama kontinuirano zapadaju u veliku NESREĆU, što ovisnost o kockanju i klađenju na kraju i jeste: velika lična, porodična i društvena nesreća. Nakon ozakonjenja ove

društvene pošasti, vidno je eskalirala ponuda, promotivni marketing a tako i potražnja za igrama na (ne)sreću, u zadnje vrijeme posebno za sportskim kladionicama koje u Bosni i Hercegovine rastu i razvijaju se poput gljiva iza kiše. Nema granice urbano – ruralno, niti grad – provincija – selo. Tamo gdje se najmanje očekuje, pored škola, bogomolja u najnaseljenijim područjima otvaraju se i jako su posjećene ove kuće (ne)sreće u kojima siromašni ostaju siromašni a bogati se osiromašuju (Torre, 2017).

Bihevioralne/ponašajne ovisnosti – izazov modernog doba

Bolesti ovisnosti: definicija

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) World Health Organization (WHO): “Ovisnost je hronična recedivirajuća (ponavljajuća/opetovana) bolest MOZGA koja se može liječiti.

Poremećaj kockanja

Poremećaj kockanja se odnosi na onaj dio kockanja koji dovodi do negativnih posljedica (npr. financijskih, relacijskih, zakonskih (pacijentu je teško da se kontroliše). Ovaj poremećaj zahvata između 0,4% i 4,0% opće populacije tokom njihovog životnog vijeka (Petry 2005). Dijagnoza poremećaja kockanja se postavlja kada pacijenti ispune četiri ili više od sljedećih kriterija u 12- mjesečnom razdoblju:

1. ima potrebu za kockanjem sa sve većim iznosima novca kako bi se postiglo željeno uzbuđenje,

2. nemiran je ili razdražljiv kada pokušava smanjiti ili prestati s kockanjem,

3. ima opetovana neuspješna nastojanja zbog kontrole, smanjenja ili prestanka kockanja,

4. često je zaokupljen kockanjem (na primjer neprestano razmišljanje o proživljenim doživljajima kockanja u prošlosti, igra na hendikep ili planiranje sljedećih poduhvata, razmišlja o načinu kako priskrbiti novac za kockanje),

5. često kocka kada se osjeća loše (npr. bespomoćan, kriv, anksiozan, depresivan),

6. nakon što na kocki izgubi novac, često se idući dan vraća da ga nadoknadi (“lovi” vlastite dugove),

7. laže kako bi prikrio veličinu upletenosti u kocku,

8. ugrozio je ili izgubio važnu vezu, posao, obrazovne ili poslovne prilike zbog kockanja i

9. oslanja se na druge kako bi nabavio novac kojim bi olakšao očajnu financijsku situaciju uzrokovanu kockanjem.

Vrste ovisnosti

Težina ovisnosti se označava kao blaga ako je zadovoljeno 4-5 gornjih kriterija, umjerena ako je zadovoljeno 6-7 kriterija te kao teška ako je zadovoljeno 8-9 kriterija.

Također postoje odrednice kojima se opisuje, je li ovisnost o kockanju:

a) epizodična (simptomi se smiruju između razdoblja ovisnosti na nekoliko mjeseci) ili

b) perzistentna (simptomi su trajni odnosno postoji zadovoljavanje dijagnostičkih kriterija u kontinuitetu više godina) te se opisuje rana remisija/oporavak (nakon što su prethodno bili zadovoljeni svi kriteriji niti jedan nije zadovoljen u trajanju od najmanje 3 mjeseca, a manje od 12 mjeseci) i održana remisija/oporavak (nakon zadovoljenja svih kriterija ni jedan nije ispunjen najmanje 12 mjeseci ili dulje).

Osim reklasifikacije patološkog kockanja među bolesti ovisnosti, u novom izdanju priručnika DSM-5 provedene su i sljedeće promjene:

Terminološka promjena; poremećaj se više ne označava kao patološko kockanje nego kao ovisnost o kockanju, čime se nastojao izbjeći pežorativni i stigmatizirajući prizvuk riječi “patološki” (Bodor 2018). Kriterij koji opisuje antisocijalno ponašanje je eliminisan, ali je jednim dijelom zadržan u predloženoj klasifikaciji i to u kriteriju koji se odnosi na laganje drugima kako bi se prikrila uvučenost u ovisnost o kockanju na način da sadrži specifičnu odredbu o ilegalnim aktivnostima kao jednom potencijalnom obliku laganja (Strong, Kahler 2007; Petry i sar. 2013). Unošenje vremenskog ograničenja za poremećaj, prema kojem je potrebno da simptomi traju najmanje 12 mjeseci, za razliku od četvrtog izdanja (DSM IV) u kojem nije bilo vremenske odrednice.

Patološko kockanje

Patološko kockanje se smatra najtežom, najsloženijom nesupstancijalnom ovisnosnošću, zbog čega se uzima kao paradigmatično za sve nehemijske ovisnosti. Na osnovu relativno najpotpunijih saznanja o faktorima rizika i posljedicama poremećaja kockanja, kao i velike povezanosti poremećaja kockanja i sa supstancijalnim i sa nesupstancijalnim ovisnostima, on se uzima kao reprezentant za većinu bihevioralnih ovisnosti. Štaviše, uzima se za ovisnosti uopšte, jer su simptomi i faktori rizika za poremećaj kockanja slični kao i kod svih ovisnosti. Slično kao što se heroin uzima kao najteža ovisnost za ovisnosti od psihoaktivnih supstanci, poremećaj kockanja se smatra najtežom nehemijskom ovisnošću.

Kao što smo prethodno objasnili, poremećaj kockanja je jedina ne-supstancijalna ovisnost uključena u DSM-5 u dio sa supstancama povezanih i adiktivnih poremećaja.

Bolje spriječiti nego liječiti

Naš narod kaže: “Bolje spriječiti nego LIJEČITI”, jer mnogo je skuplje i neizvjesnije rješavati probleme kada oni nastanu, razviju se i uzmu nesagledivog maha kod pojedinaca i u društvu.

Stoga postavljamo pitanja: Šta spriječiti; kada, kako i ko to treba spriječiti?

Odmah iza toga slijede pitanja: Koga liječiti, kada i kako treba liječiti, te ko će liječiti?

Uvidom u islamske izvore: Kur'an i Vjerovjesnikov Sunnet, otkriće se nekoliko činjenica, a to su:

1. Islam je uistinu prva vjera koja je propisala djetetu njegova prava.

2. Ova prava, koja je islam propisao, kompletna su i ne traže dodatno objašnjenje.

3. Sadašnji zakoni su se koristili islamskim izvorima kada su se određivali prema ovim pravima

(Hasanović, 1997).

Ako bismo željeli sažeto da izrazimo ova prava, možemo ih eksplicirati na sljedeće: “Dijete ima pravo na život prije rođenja i poslije njega, ima pravo na porijeklo, na lijepo ime, na dojenje, odgoj i materijalno pravo zatim na obrazovanje i odgoj” (Huseyn,1994).

Još davno je Hazreti Alija ibn Ebu-Talib, četvrti pravedni halifa, radijallahu anhu rekao: “Mislite na odgoj djece 20 godina prije njihovog rođenja”. Dakle ako adekvatno postupamo sa našom djecom, to će se adekvatno odraziti na živote njihove djece.

Kada je onda potrebno voditi računa o odgoju djeteta?

Odgovor je: Prije nego se začne u majčinoj utrobi, tokom začeća, tokom nošenja u trudnoći, tokom rađanja, dojenja i u nastavku tokom razvoja do odrastanja.

Danas u vremenu dozvoljenih seksualnih sloboda, ne vodi se računa o „halal“ začeću. Mladi stupaju u seksualne odnose prije braka, veoma često nezreli, bez odgovornosti za posljedice, pa se prirodno dese neželjene trudnoće koje često završavaju prekidom, čime se čini praktično ubistvo nerođenog djeteta a nesuđene majke trpe psihofizičke posljedice (Zulčić-Nakić i sar., 2012; Hasanović, 2015).

Ukoliko se dijete iz takve, neželjene trudnoće rodi, djevojka nosi do termina i kada rodi dijete ostavlja na porodilištu, jer nema uslova da podiže rođeno dijete, pogotovo što mladići sa kojima zatrudne negiraju svoje očinstvo. Kada porodica djevojke ne prihvata novorođenče ono bude u institiciji za djecu bez roditeljskog staranja ili ako je srećno bude usvojeno, pitajući se čitav život, zašto ga/ju roditelji nisu htjeli sebi?

Ako porodica djevojke i prihvati neželjeno dijete, ono se pita o ocu i zašto je otac odustao od svoga djeteta. Ovo pitanje je bolno i donosi nesagledive posljedice za život same osobe i onih koji oko te osobe žive.

Drugi veliki problem je što mladi u svojim seksualnim aktivbnosti da li bračnim ili vanbračnim najčešće vode seksualne odnose uz upotrebu psihoaktivnih supstanci od cigareta, alkohola, opijata, kanibinoida, psihostimulanasa i različitih lijekova. To sve negativno utiče na formiranje zametka i budućeg ploda čiji je razvoj posebno osjetljiv u prva tri mjeseca trudnoće.

U embrionalnom razvoju, trudnicama se zabranjuje da uzimaju niz lijekova i psihoaktivnih supstanci jer mogu oštetiti tkiva i organe koji su u tom periodu u fazi veoma nježnih i osjetljivih „pupoljaka“, koji ako se tada oštete, ostavljaju posljedice u nizu slabosti ili malformacija kod novorođenčeta.

Poznato je da svaka osoba na stresore iz svoje sredine u kojoj živi kao i na stresore koji nastaju u nama samima zbog psihofizičkih tegoba reaguju lučenjem povećane količine „kortizola“, hormona stresa, čime se dodatno pojačava reakcija osobe na ugrožnost, time što se sprema za odbranu ili da bježi. To se postiže pojačanjem simpatičkog autonomnog nervnog sistema kojim se ubrzava rad srca, brže diše, stežu se mišići, raste krvi pritisak, raste nivo šećera u krvi i sve to ako traje dugo ostavlja značajne posljedice na svako ljudsko biće.

Ukoliko je majka tokom trudnoće pod učestalim, ili kontinuiranim stresom, kortizol (hormon stresa) koji dse luči u njenom mozgu prelazi placentarnu barijeru i oštećuje plod koji je u fazi razvoja pupoljka za mozak i moždane strukture. U moždanoj strukturi je prisutna tzv retikularna formacija (mrežasta struktura) koja je zajednička svim živim bićima koja imaju doživljaj straha kao mehanizam odbrane od prijetnji za integritet. Na ovaj način, majke koje nisu u blagoslovljenom stanju, iako kažemo za trudnice tvrdimo da su u blagoslovljenom stanju jer nose još najmanje jedan ljudski život u sebi, zbog stresa koji trpe nehotično oštećuju razvoj mozga svog unutarmateričnog ploda. Uzroci stresa su različiti, najčešće nepovoljan položaj neudate trudnice, ili trudnice koja u tradicionalnoj porodici ima status snahe, koja se tretira kao „tuđa

kost“ pa trpi razne pritiske muževe familije i njegovo neadekvatno ponašanje koje proističe iz stava da je njemu kao muškarcu puno toga dozvoljeno što njoj kao ženi nije. Sve se to duboko urezuje u iskustvo djeteta u majčinoj utrobi formiranjem moždane strukture koja nema kapacitet da luči hormone koji u djetetu razvijaju osjećaj sigurnosti, smirenja, zadovoljstva i prihvaćenosti.

Ukoliko je porođaj uredan i dijete se rodi na vrijeme, tada je najvažnije da majka ima podršku i da dijete doji, podiže i prihvata u blagotvornom ambijentu punom podrške od okoline. Ako to izostaje, majka nema kapacitet da ima kvalitetno mlijeko, da u miru i osjećaju sigurnosti podiže dijete u svom zagrljaju, punom topline i pravovremene brige koje u djetetu stvara osjećaj da je sigurno, voljeno i da nije ničim ugroženo, Ukoliko ovaj period djetetovog odgoja nije adekvatan, ometa se adekvatan razvoj sigurne privrženosti „engl. attachment“, čime se u kod djeteta ometa razvoj kapaciteta da podnosi u sebi reakcije stresa te dijete u takvim stresogenim situacijama reaguje neočekivano ili grubo, neposlušno ili se povlači i ne umije da se za sebe angažuje (Testa i sar., 2017; Testa i sar., 2017a).

Prema Eriksonu, u prvoj fazi djetetovog razvoja, koja traje prvih osamnaest mjeseci života, za vrijeme oralno-motoričke ravojne faze, dijete mora savladati psihološku krizu u kojoj se povjerenje suočava s nepovjerenjem, a vrline koje treba razviti su nada i vjera. Glavno pitanje na koje dijete dobiva odgovor jest: Je li društvo pouzdano ili ne? Za svoje osnovne potrebe (hranu, higijensku njegu, utjehu i sigurnost) dijete ovisi o roditeljima, a pogotovo majci, s kojom ima posebnu povezanost. Djetetovo razumijevanje svijeta dolazi od roditelja i njihove interakcije s njim. Ako ga roditelji izlažu toplini, pravilnosti i pouzdanoj ljubavi, djetetova slika svijeta će biti puna povjerenja. Ako roditelji ne osiguraju sigurnu okolinu koja bi zadovoljila djetetove osnovne potrebe i ako se ono susretne sa starateljem koji ga zanemaruje ili čak zlostavlja, djetetova slika svijeta će biti puna nepredvidljivosti, nepouzdanosti i opasnosti, te će ono razviti nepovjerenje. Umjesto nade i vjere, pojavit će se ovisnost, odnosno nerazumna i slijepa vjera ili u drugom slučaju paranoja, odnosno nerazumno nepovjerenje i skepticizam (Anonimus xy 2019).

Iza ove faze, koja se zove oralnom fazom, dijete sa majkom prolazi fazu kada kontroliše lučenje male i velike nužde, kada se uči održavanju čistoće izlaznih otvora debelog crijeva i mokraćnog kanala, tzv. Analna faza. U ovoj fazi je važno da majka ima strpljenje dok svoje čedo poučava kontoli nagona za pražnjenje organizma. Ako ovo izostane, dijete razvija promjene u ponašanju tipa tvrdice ili rasipnika. Prema Eriksonu, ovaa faza koja se podudara s analno-muskularnim razvojem, traje do treće godine života, a u njoj se autonomija suočava sa sramom i sumnjom. Glavno pitanje koje se javlja je: Treba li mi pomoć drugih ili ne? Ako roditelji djecu u sazrijevanju vode postupno i sigurno, te prihvaćaju njihove pokušaje da djeluju neovisno, razvija se autonomnost, a s time i volja, odlučnost, hrabrost i samokontrola. Ako su roditelji prestrogi i autoritarni, dijete se osjeća poraženo i razvija sram i sumnju, što rezultira neurotičnim pokušajima da povrati kontrolu, moć i kompetentnost, te tako uzrokuje opsesivno ponašanje. Ako su roditelji permisivni i ne pružaju djetetu granice ili vodstvo, ono može izgubiti svaki osjećaj srama i sumnje, a oni nam u zdravoj količini pomažu da propitujemo vlastite postupke i razmatramo tuđe dobro. To može rezultirati impulsivnim ponašanjem, ali i izbjegavanjem, kako ne bismo iskusili sram do kojeg dolazi tokom bliskosti s drugima. U ovoj fazi dijete razvija veću povezanost s oba roditelja.

U sljedećoj tzv. Edipskoj fazi dijete uči o svome seksualnom identitetu i prolazi kroz osjetljivu fazu identifikacije sa istospolnim roditeljem. Ako to izostane zbog nesposobnosti roditelja da na adekvatan način postupaju sa djetetom u toj fazi, stvaraju se intrapsihički konflikti koji se tokom odrastanja pretvaraju u neurotske poremećaje. Prema Eriksonu, ova faza se podudara s genitalno- lokomotornom fazom i počinje oko treće godine života, te traje do otprilike šeste godine. Toekom ovog razdoblja dijete postaje znatiželjno i zanima se za svijet odraslih koji pokušava imitirati. To je ona faza koja je svima poznata po tome što toekom nje dijete neprestano postavlja pitanje „zašto?“. Osim tog pitanja, dijete traži odgovor i na pitanje: Jesam li dobar ili zločest? Ako roditelji pokazuju razumijevanje i podupiru djetetove pokušaje da preuzme inicijativu, dijete razvija osjećaj svrhe, postavlja ciljeve i djeluje u skladu s njima. Ako se djeca kažnjavaju zbog preuzimanja inicijative, razvijaju osjećaj krivnje koja može odvesti u inhibiciju i uzrokovati povučenost. Međutim, bez imalo osjećaja krivnje i s neopravdano jakim osjećajem svrhe, dijete može postati bezobzirno i nemilosrdno, te ići za svojim ciljevima bez obzira koga nagazilo na tom putu. Tako se razvija antisocijalno ili narcisoidno ponašanje. U ovom razdoblju dijete razvija usku povezanost s cijelom užom obitelji (Anonimus xy, 2019).

Prema Eriksonu, u četvrtoj fazi djetetovog razvoja, koja traje od šeste do dvanaeste godine, te tako korelira s razdobljem latencije, dijete polazi u školu gdje mora pripitomiti maštu i impulse, te razviti marljivost i naviku ugađanja drugima. Pitanje na koje pokušava dobiti odgovor jest: Kako mogu biti dobar u onome što radim? Odgovarajući elementi u društvu srodni ovoj fazi su idealni prototipi i uzori. U ovoj fazi dijete razvija bliskost s okolinom u susjedstvu i školi, uči se prijateljstvu, timskoj igri, vještinama i samoprocjeni. Ako odrasli podupiru djetetove pokušaje, razvija se kompetentnost. Ako ne podupiru dijete u tim pokušajima, razvija se osjećaj inferiornosti, što može dovesti do inertnosti i osjećaja bespomoćnosti. S druge strane, previše kompetentnosti i prebrz razvoj djeteta u pokušaju da postane odrasla osoba u njemu može razviti histrioničnost ili plitkost (Anonimus xy, 2019).

Biohemijska osnova traženja (ne)sreće

Sve je ovo važno, jer naše ponašanje utiče na rad našeg mozga, koji je žlijezda sa unutrašnjim

lučenjem hormona. Ti hormoni koji se luče u mozgu, utiču na naše ostale žlijezde sa unutrašnjim lučenjem od hipofize, preko štitnjače, gušterače i nadbubrega do spolnih žlijezda. Ukoliko su prevladavajući hormoni koji se luče, hormoni sreće i zadovoljstva, život jedne osobe je u tendenciji da se realizira na pozitivan i zdrav način, ali ako prevladaju hormoni stresa koji stalno tjeraju osobu na oprez, nesigurnost, strah i nepovjerenje onda će ta osoba trpiti u životu niz nepovoljnosti koje je tjeraju da traži izlaz iz takvih situacija.

Dopamin je hormon koji stvara osjećaj ugode. Kada ga osobe u svom organizmu imaju dovoljno, onda su zadovoljne, mirne i mogu planirati svoju budućnost. Međutim kada osoba nema dovoljno ovog hormona, onda ona poseže za vještačkim efektima psihoaktivnih supstanci, kao što su alkohol, opijati i drugi, ili se bave određenim aktivnostima koje podižu niovo dopamina u prednjem režnju mozga. Ukoliko osoba nije u stanju imatu uredno lučenje potrebne količine dopamina u svome organizmu svakodnevno, postaje ovisna o supstancama ili ponašanjima kojima vještački podiže nivo potrebnog dopamina na traženi nivo.

Ovisnost o dopaminu otkriva se tokom stresa, lošeg zdravlja, kada se mora pribjeći metodama primanje dopamina. Govoreći o nivou dopaminskog hormona, on ostaje u dopuštenim granicama ako se ne formira fizička ovisnost. U slučaju uzimanja psihoaktivnih supstanci i ovisničkog ponašanja koje podižu nivo dopamina konstantno, postoji potpuni gubitak kontrole, što vodi uništenju normalnog funkcioniranja mozga.

Nakon nekog vremena mozak se privikne na takvo stanje, hormon užitka prestaje djelovati, a osoba mora povećati dozu t.j. povećava uzimanje psihoaktivne supstance ili pojačano se kocka, kladi, uzima slatku hranu, mora ići u kupovinu, igra internet igrice ili provodi vrijeme surfajući na internet mrežama.

Dopamin je nesumnjivo iznimno važan za našu dobrobit i sreću. Bez visokih nivoa dopamina, ima se tendencija da osobe iskuse depresiju, tugu, zbunjenost, strah, negativno razmišljanje i druge emocionalne prepreke. To pojedince tjera u ovisničko ponašanje.

Patološko/problematično kockanje ili ovisnost o kockanju/klađenju

Poremećaj kockanja je u trećem izdanje Dijagnostičkog statističkog priručnika (DSM-III) Američke psihijatrijske asocijacije bio dio “poremećaja kontrole impulsa”, pod nazivom “prisilno kockanje”. Danas je povezan s ovisnostima o supstancama i karakterisan je kao prototipni primjer “bihevioralne ovisnosti”.

Ova promjena naziva poremećaja je izvršena uglavnom radi smanjenja stigme. To je danas jedina bihevioralna ovisnost priznata u DSM-5. Ostali poremećaji koji se mogu posmatrati u istom svjetlu su trenutno raspoređeni kroz ostala poglavlja DSM-5, naročito uključujući “Disruptivni, poremećaji kontrole impulsa i bihevioralni poremećaji”, “Opsesivno-kompulzivni i srodni poremećaji”, i “Poremećaji hranjenje i jedenja“ kao gubitak kontrole nad ponašanjem (Bodor 2018).

Za svaku od ovih ponašajnih aktivnosti karakteristično je da, kao i unošenje psihoaktivnih supstanci, izaziva kratkotrajnu nagradu, koja može da uslovi da se ona stalno ponavlja uprkos znanju o štetnim posljedicama koje izaziva. Tamo gde ima „nagrade“ postoji opasnost da se upadne u zamku kompulzije/prisile i da se izgubi kontrola nad ponašanjem, te ono počinje da dominira vremenom i pažnjom adikta/ovisnika.

Upravo je gubitak kontrole nad ponašanjem suštinski definišući koncept zavisnosti od psihoaktivnih supstanci. Osnovna karakteristika bihevioralnih ovisnosti je nemogućnost da se odoli impulsu ili iskušenju da se upražnjava određena aktivnost koja je štetna za tu osobu ili za druge.

Ova i druge sličnosti dovela je do koncepta nehemijskih zavisnosti ili bihevioralnih adikcija. tokom vremena postaju manje ugodne a više neugodne ovisnicima. Ovoj grupi ovisnosti, zajedničko je što im često prethode osjećaji “napetosti ili uzbuđenja prije nego što počine aktivnost” i “užitak, zadovoljstvo ili olakšanje u vrijeme počinjenja aktivnosti” (oralna faza razvoja – kada beba očekuje da dobije obrok dojenjem i kada ga dobije da se smiri zadovoljen/a)

Priroda ugode ličnih iskustava ovih ovisničkih ponašanja je slična iskustvu ponašanja kod upotrebe psihoaktivnih supstanci, a to je u suprotnosti s prirodom nelagode kod osobe koja pati od opsesivno-kompluzivnog poremećaja. Ali, tokom vremena i bihevioralna i ovisnosti o supstancama mogu postati manje ugodne a više postaju izrazito neugodne ovisnicima.

Epidemiologija/raširenost poremećaja kockanja

Generalno se može zaključiti da je porast učestalosti patološkog kockanja povezan sa stepenom legalizacije kockanja u svojim različitim pojavnim oblicima. Do 2007. bilo je u SAD kasina u 32 savezne države i svaka država osim Havaja i Jute imaju neku formu legalizovanog kockanja. Od kada je u SAD legalizovano kockanje naglo raste stopa patološkog kockanja, što je zapaženo i u drugim zemljama. Prihodi od kasina, zajedničkog klađenja, lutrije, legalnog kladioničarstva, dobrotvornog kockanja, binga i dr. porasli su od 51 milijardu u 1997. na 94 milijarde u 2007. godini. Ove cifre ne uključuju i iznose ilegalnog klađenja preko Interneta ili druge nezakonite oblike kockanja, koji dostižu milijarde svake godine.

Koliki je bio porast patološkog kockanja u SAD indirektno govori jedan podatak. Od 2000. do 2007. godine broj poziva patoloških kockara za pomoć na besplatnoj poverljivoj liniji se udvostručio. Počev od 2007. godine pozivi su stalno prevazilazili 20.000 mjesečno (Nacionalni savjet za problem sa kockanjem, 2008.).

Epidemiološka slika patološkog kockanja je veoma šarolika, što je uslovljeno neujednačenošću definicija, različitim dijagnostičkim pristupima i nedostatkom reprezenta-tivnih istraživanja, kao i činjenicom da se pod opštim pojmom patološko kockanje, kockarska ovisnost i sl. kriju vrlo različite vrste kockanja, što takođe doprinosi nepouzdanosti epidemioloških pokazatelja o patološkom kockanju.

Jedan uporedni pregled velikih epidemioloških studija Sjevernoj Americi, Evropi i Okeaniji pruža sljedeće rezultate: patološko kockanje u Australiji kretalo se od 1% do 13%, Danskoj 0,8%, Estoniji 3,4%, Finskoj 2,3%, Nemačkoj 3%, Velikoj Britaniji 2% do 5,6%, Islandu 1,9% do 3%, Italiji 6%, Litvaniji 4% do 5%, Novom Zelandu 3,8% do 13%, Norveškoj 1,8% do 3,2%, Rumuniji 7%, Španiji 0,8% do 4,6% i Švedskoj 0,9%. Ove varijacije mogu biti rezultat pouzdanosti korišćenog instrumenta za mjerenje kockanja, različitih zakonskih propisa svake zemlje, kao i metoda uzimanja uzoraka. U jednoj drugoj studiji nađena je prevalenca od 2,4% među mladima na koledžu, dok su na velikim uzorcima studenata koledža u pet američkih saveznih država pronađene stope od 4% do 8%. U nekim posebnim populacijama (kao što su Aboridžani u Severnoj Americi) prevalenca patološkog kockanja može biti i do 15% (Đukanović, Knežević-Tasić 2014).

Među odraslim stanovništvom SAD prevalenca patološkog kockanja procjenjuje se na 1% do 3%. Isti raspon je nađen i kada je riječ o drugim zemljama, kao što su: Australija, Kanada, Kina, Norveška, Švajcarska i Španija.

Gotovo u svim studijama ističe se da muškarci pokazuju veće stope patološkog kockanja nego žene. Od 2% do 3% američkog stanovništva su patološki kockari, a najmanje u istom procentu su i bliske osobe iz njihove okoline koji zbog njihovog kockanja intenzivno pate. Slične konstatacije nalazimo i kada je reč o epidemiološkim pokazateljima alkoholizma.

Stope patološkog kockanja u kliničkim uzorcima onih koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance su znatno veće – od 5% do 33. Među psihijatrijskim pacijentima stope patološkog kockanja su varirale, od 4,9% za adolescente do 6,9% za odrasle.

U studiji Đukanović i Knežević-Tasić (2014) urađenoj u Srbiji, na uzorku 2573 subjekta, problematičnih kockara ima (6,0%), a patoloških kockara čak (9,2%). U poređenju sa svim ranije navedenim epidemiološkim podacima, stanovništvo Srbije ima vrlo visoke stope naročito patološkog kockanja i nažalost dolazi među vodećim zemljama. U ovoj studiji je utvrđena distribucija osnovnih vrsta kockanja koje su ispitanici upražnjavali po redosledu zastupljenosti u ukupnom uzorku:

– igranje na sreću – 816 (27,2%);

– sportsko klađenje – 694 (23,2%);

– karte – 279 (9,3%;

– poker aparati – 228 (7,6%):

– rulet – 172 (5,7%);

– Internet – klađenje – 107 (3,6%);

– druge vrste klađenja 148 (5,3%).

Mladi su u značajno većoj mjeri ovisniji od kocke nego odrasli, iako su razlike relativno blage. Kada je riječ o ovisnosti o kockanju, onda generacijske razlike nisu toliko izražene.

U epidemiološkim studijama i meta analizama ovih studija o kockanju pretežno se izvještava o kockanju starijih tinejdžera, sa prevalencom koja se kreće u vrlo različitim procentima, što zavisi i od niza socijalno – psiholoških, socioloških i sociokulturnih činilaca (Đukanović, Knežević- Tasić 2014).

Komplikacije i problemi

Život ovih osoba se komplikuje, sada je ovisničko ponašanje motivisano izbjegavanjem apstinencijske krize a ne postizanjem ugode koju su na početku imali. Kao kod poremećaja upotrebe supstanci, finansijski i bračni problemi su uobičajeni i kod bihevioralnih ovisnosti. Pojedinci s bihevioralnim ovisnostima, poput onih koji imaju ovisnost o supstancama, često će počiniti nezakonite postupke, poput krađe, pronevjere (Rosenberg, Feder 2014).

Sličnosti ponašajnih ovisnosti sa ovisnosti o supstancama

Bihevioralna/ponašajna ovisnost i ovisnost o supstancama imaju mnogo sličnosti u odnosu na tok, fenomenologiju i štetne posljedice. Obje počinju da se ispoljavaju u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi i imaju više stope u tim dobnim skupinama nego među odraslim osobama.

Obje imaju tok koji može pokazivati hronične, relapsne/ponavljajuće obrasce, ali i mnogi se sami oporavljaju bez formalnog liječenja (tzv. “spontano” prestajanje) (Rosenberg, Feder 2014). Nakon brojnih istraživanja, rezultati ukazuju da bihevioralne ovisnosti i ovisnost od psihoaktivnih supstanci imaju mnoge sličnosti: po faktorima rizika i etiologiji/uzroku, po prirodnom toku bolesti, fenomenologiji, komorbiditetu, neurobiološkim mehanizmima, reagovanju na liječenje, posljedicama).

Dopamin i bolesti ovisnosti

Ovisničko ponašanje predstavlja ekscesivno, štetno i nezdravo opetovano ponašanje kojem:

1. prethodi doživljaj žudnje ili čežnje

2. ne može se kontrolisati

3. ponavlja se uprkos negativnim posljedicama

Genetički predisponirana smanjena aktivnost dopamina u sistemu za nagrađivanje i predisponira osobu da traži supstance i/ili ponašanja sa ciljem prevladavanja anhedoničnog stanja aktivacijom mezo-limbičkog sistema.

Psihoaktivne supstance kao: alkohol, nikotin, ugljeni hidrati (šećeri), opijati, psihostimulansi, kanabinoidi itd. te različita ponašanja: kockanje, klađenje, izlaganje opasnostima dovode do postepenog oslobađanja dopamina čime se postiže uzbuđenje. Stoga je sasviom razumljivo da se u tretmanu nekih ovisnosti koriste antridepresivi koji pojačavaju dopaminsku aktivnost.

Pokrenuti su nekom emocijom ili događajem, npr. brigom, napetošću, tjeskobom, osamljenošću, depresijom, nezadovoljstvom, kod anksioznih, pasivno agresivnih ličnosti s osjećajem inferiornosti, krivnje, niskog samopoštovanja, koje ne prihvaćaju odgovornost za vlastito ponašanje (Anonimus 2018).

Kockanje preko Interneta

Jedna od savremenih dilema koja se stalno postavlja je da li je priroda ovisnosti, posebno u vezi sa kockanjem preko Interneta različita od drugih vrsta kockanja?

Da li se faktori rizika u vezi sa poremećajima nastalim kockanjem bitno razlikuju od faktora rizika koji su povezani sa Internet kockanjem?

Kao i gledanje pornografskih fotografija ili filmova koji se nalaze na udaljenim serverima povezanim Internet – vezama, kockanje u vezi sa računarima povezanim na Internet suštinski je slično kockanju na računarima koji nisu povezani sa Internetom. Ova konstatacija dovodi do logičkog zaključka da se u socijalnom okruženju faktori rizika za kockanje na računarima, povezanim preko Interneta, značajno ne razlikuju od faktora rizika koji se povezuju sa kockanjem na računarima koji nemaju daljinsku Internet vezu.

O Internet kockanju raspravlja se jer je ono među svim vidovima kockanja zastupljeno sa oko trećinom u zemljama gde je Internet razvijen. Inače, kao što je ranije rečeno, Internet je najbrže rastuća tehnologija savremenog doba (Đukanović, Knežević-Tasić 2014), što znači da se razlike učestalosti Internet kockanja među zemljama u kojima je Internet razvijen i u kojima nije razvijen vrlo brzo smanjuju.

Ovisnost i ovisnici o kockanju u BiH?

U Bosni i Hercegovini je registrovano skoro 3.900 lokacija za igre na sreću, što našu zemlju stavlja na sami vrh u regiji, pa vjerovatno i u Evropi, po broju mjesta u kojima se priređuju igre na sreću po glavi stanovnika. Na svakih 900 građana ove zemlje dođe jedno uplatno mjesto, dok je u Velikoj britaniji jedna kladionica na 7000 stanovnika. U BiH su legalno organizovana dva kasina, 476 automat klubova, 3.408 -3.418 kladionica. U Federaciji BiH: Igre na sreću u kasinu – jedno pravno lice; igre na sreću na automatima – 74 posebna automat kluba; kladioničarske igre

– 12 pravnih lica koji svoju djelatnost obavljaju na 2338 aktivnih uplatnih mjesta. U Republici

Srpskoj: Jedan kasino; 17 pravnih lica sa 950 uplatno-isplatnih mjesta sportskih kladionica sa

227 aparata; 22 pravna lica sa 402 automat kluba, te ukupno 4.570 aparata za igre na sreću, te u

Brčko distriktu BiH: 120-130 priređivača igara na sreću (Jazić, 2018).

Nedavno je objavljen podatak da BiH ima najviše zavisnika o kockanju u regiji i najveći broj kladionica u Evropi. Ovaj fenomen je komentarisao visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, ali i upozorio da kladionice u BiH nisu realno oporezivane. Inzko napominje da prema nekim procjenama, oko 50.000 ljudi u BiH spada u kategoriju patoloških kockara. To je, kaže, za relativno malu zemlju kao što je BiH, zabrinjavajući broj. Broj kladionica je ogroman i nalaze se svuda, čak i u blizini škola. Sve to ukazuje na jaku potrebu za donošenjem zakona koji bi uredio ovu oblast poslovanja. Imajući u vidu socijalne probleme koje kockanje stvara, najmanje što bih očekivao je da poslovanje tih firmi bude realno oporezovano i uređeno kao u brojnim drugim zemljama, ali to trenutno nije slučaj. On ističe da se sreća ne može naći u kladionicama: „One upropaštavaju porodice i društvo u cjelini. Sreća postoji u zemljama kao što su Finska i Danska, u državama sa dobrim upravljanjem, funkcionalnom vladavinom prava i sigurnom budućnošću. To je ono što divni ljudi Bosne i Hercegovine žele i zaslužuju. Ništa drugo – samo normalan život (Inzko, 2019).

Teška ekonomska situacija, veliki broj nezaposlenih, legalizacija kockarnica i sportskih kladionica, visoka stopa nezaposlenosti i nefokusirana politika mnogobrojnih Vlada u postdejtonskoj, tranzicijskoj državi, doveli su do toga da je u BiH sve više patoloških kockara.

Kod nas u BiH veoma je malo organizovane stručne pomoći ovisnicima o kockanju.

U Domu zdravlja Mostar postoji Klub liječenih ovisnika o kocki u Mostaru. Klub je dio Zajednice liječenih ovisnika od alkohola i kocke, a djeluje na području Mostara i Međugorja pod imenom “dr. Vladimir Hudolin”. U sklopu Zajednice djeluje još pet klubova liječenih ovisnika o alkoholu. Zajednica djeluje od 1997. godine, a Klub liječenih ovisnika o kocki (KLOK) od 2010. god. Procjenjuje se da u Mostaru ima do 1200 patoloških kockara, a u BiH njih 35 do 40 hiljada (Anonimus 2018a).

Odsjek “Poremećaj u ponašanju” na ERF fakultetu je u saradnji sa Lutrijom BiH 2017. godine aktivirao besplatnu Liniju za pomoć (Help line 080 02 03 8) za osobe koje imaju problema sa patološkim kockanjem, jer se BiH suočava sa povećanim brojem ovisnika o igrama na sreću (Anonimus 2018b).

U pokušaju da se organizovano pomogne osobama koje su zapale u ovaj teški problem u Sarajevu je 18.06.2018. godine održan prvi Stručni skup o bihevioralnim ovisnostima „Uspostava i jačanje sistema podrške osobama koje nekontrolisano kockaju“ u organizaciji Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Univerziteta u Tuzli – Odsjek poemećaji u ponašanju, pod pokroviteljstvom Lutrije –BiH i uz podršku Federalnog ministatrstva zdravstva.

Tretmanski pristup

Pošto je svakodnevno potrebno imati normalan nivo dopamina u našem mozgu, evo nekih prirodnih načina kako povećati svoj nivo dopamina:

Vježba

Vježba povećava nivo D2 receptora dopamina u mozgu. Također ona povećava serotonin i ostale endorfine u tijelu, isto tako. Redovne tjelesne vježbe mogu pomoći u sprječavanju depresije, redukciji stresa, te jačanju uma jednako kao što jača organizam. Redovno obavljanje propisanih dnevnih namaza, posebno u džematu ima za rezultat prirodno lučenje ovih važnih moždanih supstanci (Pajević, Sinanović, Hasanović, 2017).

Napravite popis svega što planirate učiniti, pa precrtajte ono što ostvarite Mozak izluči malo dopamina svaki put kada uspješno obavite zadatak – bez obzira koliko veliki ili mali bio. Za još više izlučivanje dopamina, razbite velike zadatke na manje dijelove, te ih rješavajte jedan po jedan. Na ovaj način se uspješno krećemo prema ostvarivanju naših ciljeva i čistimo mentalni nered u mislima.

Jedite hranu koja povećava dopamin

Bitna aminokiselina pod imenom tirozin je prekursor dopamina. Jedući namirnice koje sadrže tirozin, možete naravno povećati nivo dopamina. Tirozin se nalazi najviše u ovim namirnicama:

– jaja

– zeleni čaj

– mlijeko

– lubenica

– kahva

– bademi

– banane (koje su dobro zrele sa smeđim pjegama)

– tamna čokolada

– jogurt

Detoksikacija

Kada se govori o otrovima koje unosimo u organizam ili koji se talože neadekvatnom ishranom i slabim varenjem unešene hrane, važno je redovno provoditi detoksikaciju. Akumulacija previše toksina u tijelu može spriječiti proizvodnju dopamina. Postoji bezbroj načina detoksikacije, jedan od njih je eliminacija onečišćene krvi koja nije u krvnožilnom sistemu, nego se nakuplja u međućelijskom prostoru, poznata kao „cuping/vantuze“ odnosno u sunnetu Muhammeda alejhisselam „hidžama“. Uzimanje od zelenih sokova, do uzimanja aktivnog ugljena, ili vježbanje joge, za vjernike islamske vjeroispovijesti to su redovne dnevne molitve namazi i post. Što je manje toksina, time se može izlučiti više dopamina.

Smanjite lipopolisaharide

Lipopolisaharidi (LPS), poznat i kao lipoglikani i endotoksini, su velike molekule koje se sastoje od lipida i polisaharida, sastavljeni od O-antigena, vanjskog i unutrašnjeg jezgra povezanih kovalentnom vezom. U osnovi je to endotoksin koji uzrokuje da imunološki sistem pomahnita.

Lipopolisaharidi također inhibiraju proizvodnju dopamina. Jedući hranu koja štiti crijeva, poput jogurta, kefira, kimchi, i uzimanje probiotika, možete sniziti nivo lipopolisaharide i dopustiti dopaminu da bude proizveden s lahkoćom.

Slušanje lijepih tekstova i muzike, sviranje i pjevušenje Jedan od najlakših i najbržih načina da biste dobili dovoljan nivo dopamina u mozgu je od slušanja ugodne muzike i lijepih tekstova. Muzika stvara „emotivne trenutke” tako što naš mozak „pjeva”, kao i lijepi tekstovi sa mudrim porukama i spoznajama mudrosti.

Muzika je pomagala ljudima da se osjećaju bolje još od paleolitskog doba. Ljudi su se skupljali okolo vatre i sušali lijepe i mudre priče. Poznata je naša izreka: „Ko pjeva, zlo ne misli“. Ne moramo znati lijepo pjevati, možemo pjevušiti za svoju dušu, to nas opušta, uveseljava i pomaže da uspješno prevaziđemo i najteže duševne patnje i boli.

Učenje i slušanje Kur’ana i ilahija

Izrazito blagotvoran i iscjeljujući a zatim i protektivni učinak imaju i učenje/recitovanje i/ili slušanje lijepog učenja Kur’ana, zikrullah (spominjanje i sjećanje na Allaha i na Njegova lijepa imena) i učenje i/ili slušanje ilahija.

Budite kreativni

Nije bitno kako izražavate svoju kreativnost kroz umjetnost i obrt, ili da napišete cijelu simfoniju,

svaka kreativna aktivnost povećava nivo dopamina. Ples, slikanje, pisanje pjesme, kuhanje nečeg novog, ili čak napisati plan održavanja automobila, može vam povisiti vaše nivoe dopamina.

Dodaci prehrani

Nivoe dopamina također se mogu podignuti kroz dodatke prehrani:

– L-teanin povećava brojne neurotransmitere u mozgu, uključujući dopamin.

– Zeleni čaj je bogat izvor ovog biljnog spoja.

– Kurkumin se pretežno nalazi u kurkumi, učinkovito povećava dopamin u mozgu.

– Ginkgo biloba može povisiti nivo dopamina.

– Acetil-L-tirozin je gradivni blok dopamina, i zdrava doza istoga može poduprijeti proizvodnji

dopamina u mozgu.

Molitva (dova), meditacija (srčani zikr) i joga (nafile/dobrovoljni namazi)

Meditacija (srčani zikr) i joga (dobrovoljni namazi) mogu djelotvorno promijeniti moždane mehanizme koji omogućuju veće nivoe dopamina. Jedan od razloga zašto ljudi koji redovno obavljaju molitve i meditiraju bolje se nose sa stresom je zbog povećanja gama amino buterne kiseline (GABA) i dopamina. Praktikovanje religije (redovito obavljanje svakodnevnih molitava/namaza) povezano je sa smanjenjem sklonosti ka rizičnom ponašanju, impulsivnosti i agresiji. Također je povezana s uspješnim prevladavanjem emocionalnih sukoba u ratnih veterana koji su prakticirali religiju od svojih vršnjaka koji nisu prakticirali religiju (Pajević, Sinanović i Hasanović, 2017). Meditacija (spominjanje Allahovih lijepih imena u sebi) nas također oslobađa i od uslovljenih nervnih puteva koji blokiraju oslobađanje dopamina i drugih “dobrih” neurotransmitera.

Lijepa riječ

„Lijepa riječ kao lijepo drvo: korjen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu, ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili; a ružna riječ kao ružno drvo: iščupanom drvetu sa površine zemlje nema opstanka.“ (Kur'an,14/24-26). „Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je doista čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (Kur'an,17/53) „ …a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” Er-Ra’d, 28.

Kada se vjernici posvete ibadetu i prepuste se Allahovoj odredbi, unutarnji mir počinje da teče njihovim dušama, sve dok se ne proširi i prožme sve njihove misli i djela; donese sreću, ispunjenje i na kraju, spas. Oni koji upražnjavaju život ovisničkog ponašanja, arogancije i negiranja i zapostavljanja Boga Uzvišenog, sami biraju izlaganje pošastima unutrašnjih demona, sa kojima će na kraju i skončati, ukoliko se ne liječe.

Liječenje

Ovisnici o kockanju se najčešće javljaju na liječenje kada procijene da je njihova situacija bezizlazna, najčešće zbog visokih kockarskih dugova, zato što su finansijski osiromašili i što su iscrpli sve ostale opcije za vraćanje dugova. U liječenju vide posljednju šansu da se iz te beznadežne situacije izvuku, a ne da se zaista liječe od kockarske ovisnosti, jer najčešće nemaju nikakvu motivaciju za liječenje. Najčešći razlozi zbog kojih ovisnici o kockanju traže psihijatrijsku pomoć, čak i hospitalizaciju, su depresija i suicidalne ideje i/ili pokušaji samoubistva zbog kockarskih gubitaka kjoji su ih doveli na rub života.

Liječenje poremećaja kockanja je složeno, dugo i neizvjesno u pogledu konačnih rezultata. visnici o kockanju nemaju uvid u svoje probleme pa tako ni motivaciju da se liječe; u tome su slični alkoholičarima. U odnosu na alkoholičare situacija ovisnika o kockanju je daleko teža, ne zbog velikih novčanih dugova, nego i zato što imaju brojne komorbidne psihijatrijske poremećaje, koji zahtijevaju da se liječe, kako bi se nakon toga pristupilo liječenju ovisnosti o kockanju.

Ono što kod ove vrste pacijenata obeshrabruje medicinsko i drugo osoblje koji timski liječe ovisnike je neizvjestan ishod i česti recidivi sve koji, s tim što su kod ovisnika o kockanju izgledi da će ponovo početi kockati tokom i nakon liječenja (recidiv) još izraženiji u poređenju sa ovisnicima o psihoaktivnim supstancama, a terapijske prognoze još neizvjesnije.

Nekoliko oblika tretmana je dostupno za ovisnost o kockanju. Poznati su Anonimni kockari (Gamblers Anonymous – GA), kao i druge metode samopomoći, kognitivni i kognitivno- bihevioralni tretmani, EMDR i kratke motiviracione intervencije. Konačno, postoje mogućnosti i farmakoterapije koje su u istraživanjima evaluirane.

Grupni sastanci Anonimnih kockara (GA) su najčešća dostupna opcija liječenja (u BiH nema ovog oblika liječenja) i mogu se koristiti sami ili zajedno s drugim intervencijama. GA se temelji na pristupu 12 koraka kod Anonimnih alkoholičara (AA), a grupe su usmjerene na vršnjake i na apstinenciju.

Pojedinci koji se bave GA u saradnji sa liječenjem koju provode profesionalci za mentalno zdravlje, imaju bolje rezultate od onih koji primaju stručnu skrb, ali ne dolaze na sastanke GA-a (Petry 2003), s tim što ta poboljšanja ne moraju biti proizvod učešća u GA sastancima, jer pacijenti koji dopunjuju svoje liječenje kod profesionalnih pomagača sa sastancima GA, mogu biti više motivisani da zaustave sveukupno kockanje.

Smanjiti rizike unutar porodice

Kockanje/klađenje uništava pojedinca i porodicu “osnovnu ćeliju društva”

Kockanje/klađenje uništava društvo jer nema zdravog, produktivnog, učinkovitog, uspješnog društva (države) ako su njegove osnovne sastavne jedinice (pojedinac i porodica) bolesni.

Zaključci

Iako se područje bihevioralne ovisnosti i dalje razvija, to je još uvijek je mlado područje i postoji mnogo praznina u onome što je trenutno poznato i što je u kliničkoj praksi. Posebno su vulnerabilne dobne grupe kasnog djetinjstva i adolescencije kada se bihevioralne ovisnosti uglavnom javljaju. Prevalenca bihevioralnih poremećaja u adolescentnom dobu je vrlo visoka a za određene poremećaje (naročito vezane za kockanje, klađenje, igre na sreću, korištenje interneta) vremenom postaje sve izraženija. Poremećaj kockanje predstavlja niz uobičajenih problema koji su prisutni među ovisnicima o kockanju bilo da traže ili ne traže tretman, uključujući prisutnost komorbidnih poremećaja, kognitivnih poremećaja vezanih uz kockanje, ambivalentnost u vezi sa suzdržavanjem od kockanja i poteškoće pri poduzimanju konkretnih koraka za smanjenje kockanja tokom liječenja. Poremećaj kockanja može rezultirati značajnim negativnim posljedicama za pacijente i njihove porodice. Srećom, moguće je nekoliko mogućnosti liječenja, od samopomoći do kratkih izuma do intenzivnih terapija. Ovi tretmani su učinkoviti u smanjenju problema u kockanju i pružaju izbore za pacijente s različitim potrebama i zabrinutostima. Uprkos povećanju razumijevanja bioloških podloga poremećaja kocknja tokom posljednjih nekoliko desetljeća, prevođenje tih podataka u poboljšane strategije prevencije i liječenja su spore. Još uvijek nema lijekova za bihevioralne ovisnosti odobrenih od američke administracije za hranu i lijekove.

Bolje spriječiti nego liječiti

Poučimo mlade o važnosti halal začeća prije i tokom stupanja u brak

Poučimo trudnice i mlade buduće očeve o važnosti čuvanja ploda u stomaku

Poučimo porodice o važnosti ljubavi i podržavanju zdravog razvoja novorođenčadi pogotovo u fazi dojenja


Literatura

– American Psychiatric Association (1980) Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM-3®), Third Edition. Washington: APA.

– American Psychiatric Association (1994) Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM-4®), Fourth Edition. Washington: APA.

– American Psychiatric Association (2013) Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM-5®), Fifth Edition. Washington: APA.

– Anonimus (2019) https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/23776/Ovisnost-o- kockanju.html, Pristupljeno 20.04.2019. god.

– Anonimus (2019) https://www.seminarski-diplomski.co.rs/PSIHOLOGIJA/ErikErikson.html, Pristupljeno 20.04.2019. god.

– Bećirović E. (2018) Bihevioralne ovisnosti u djetinjstvu i adiolescenciji – Pandemija koja kuca na vrata. U: Pajević I, Hasanović M (urednici) Knjiga sažetaka: Prvi simpozij dječije i adiolescentne psihijatrije Bosne i Hercegovinesa međunarodnim učešćem: „Zanemarivanje i drugiproblemi djece i omladiner u savremenom društvu: Psihičke posljedice“. Tuzla: Univerzitetski klinički centar Tuzla. Str.: 30.

– Bodor D. (2018) Usporedba psihosocijalnoga funkcioniranja osoba koje se liječe zbog ovisnosti o kockanju i alkoholu. Doktorska disertacija. Zagreb: Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu,

– Đukanović B, Knežević-Tasić J. (2014) Bihevioralne zavisnosti u Srbiji. Beograd: Ministarstvo omladine i sporta Srbije,

– Erikson, E. H. (2008) Identitet i životni ciklus. Beograd: Zavod za udžbenike.

– Hasanović M, Pajević I. (2012) Neki socijalni, kulturni i istorijski aspekti prevencije alkoholizma u sjevrnoistočnoj Bosni. U: Avdibegovic E, Pajević I (urednici). Savremeni pristupi u tretmanu alkoholom uzrokovanih poremećaja-Tuzlanski psihijatrijski anali – 1. Zbornik radova prvog alkohološkog simpozija Bosne i Hercegovine s međunarodnim učešćem. Tuzla, 23. i 24. april/travanj 2010. Tuzla: Klinika za psihijatriju UKC-a Tuzla: 133-138. ISBN: 978-9958—623-03-5 (Univerzitetski klinički centar) COBISS.BH-ID 19858694.

– Hasanović M, Tufekčić A. (2018) Prikaz primjene EMDR terapije u tretmanu patološkog kockara. U: Hasanović M. (Ur.) EMDR od edukacije preko supervizije do akreditacije u Bosni i Hercegovini. Zbornik radova Druge EMDR konferencije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 24.-25, novembar/studeni 2018. Tuzla: OFF SET i Udruženje/Udruga EMDR terapeuta u Bosni i Hercegovini. 2(2):242-255. ISSN 2566.3454.

– Hasanović M. (1997) Pravo nerođene djece na život i Kur'an. Pristupljeno 20.04.2019. http://zdravstvo.com/press/hasanovic/djecijaprava.html,

– Hasanović M. (2015) Odnos Kur'ana prema intimnom životu. Preporod. https://www.preporod.com/index.php/duhovnost/tradicija/item/3606-odnos-kur-ana-prema- intimnom-zivotu

– Huseyn A. (1994) Islam i dijete Hikmet broj 9-10 Tuzla.

– Inzcko V. (2019) U BiH 50.000 građana koji su patološki kockari: Valentin Inzko ima rješenje za ovaj problem. https://depo.ba/clanak/187377/u-bih-50-000-gradana-koji-su-patoloski-kockari- valentin-inzko-ima-rjesenje-za-ovaj-problem

– Jazić A. (2018) Kocka na Balkanu: Dobitak lice, bolest naličje. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kocka-na-balkanu-dobitak-lice-bolest-naličje

– Pajević I, Sinanović O, Hasanović M. (2017) Association of Islamic Prayer with Psychological

– Stability in Bosnian War Veterans. J Relig Health. 56(6):2317-2329. doi: 10.1007/s10943-017-0431-z. PubMed PMID: 28601928.

– Petry NM (2005) Pathological Gambling Etiology, Comorbidity and Treatment. Washington, DC: American Psychoogical Association.

– Petry NM, Blanko C, Stinchfield R, Volberg R (2013) An empirical evaluation of proposed changes for gambling diagnosis in the DSM-5. Addiction. 108(3):575-81.

– Rosenberg KP, Feder LC (2014) Behavioral addictions: criteria, evidence, and treatment. Elsevier. http://dx.doi.org/10.1016/B978-0-12-407724-9.00001-X

– Strong DR, Kahler CW (2007) Evaluation of the continuum of gambling problems using the DSM-IV. Addiction. 102(5):713-21.

– Testa R, Grandinetti P, Pascucci M, Bruschi A, Parente P, Pozzi G, Janiri L. (2017) European Attachment disorders in alcohol and gambling addicted patients: Preliminary evaluations. Psychiatry; 41 (Supp.) page S396. https://doi.org/10.1016/j.eurpsy.2017.02.455

– Testa R, Grandinetti P, Pascucci M, Bruschi A, Parente P, Pozzi G, Janiri L. (2017a) Attachment styles and severity of pathological gambling: Preliminary evaluations. European Psychiatry; 41 (Supp.) page S396. https://doi.org/10.1016/j.eurpsy.2017.02.455

– Torre R. (2017) Kockanje – Kako protiv ovisnosti. Pomoć i samopomoć za osobe ovine o igrama na sreću. Zagreb: Profil Knjiga.

– Zulčić-Nakić V, Pajević I, Hasanović M, Pavlović S, Ljuca D. (2012) Psychological problems sequalae in adolescents after artificial abortion. J Pediatr Adolesc Gynecol. 25(4):241-7. doi: 10.1016/j.jpag.2011.12.072. PubMed PMID: 22840934.

– Author links open overlay panelR.Testa1P.Grandinetti2M.Pascucci3A.Bruschi1P.Parente4G.Pozzi1L.Janiri1 https://doi.org/10.1016/j.eurpsy.2017.02.456

Kampanja protiv pošasti kocke

Rijaset IZ u BiH

Zelenih beretki 17

71 000 Sarajevo

tel: +387 33 533 172

O kampanji

    Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini pokrenula je javnu informativnu kampanju o borbi protiv poroka kockanja te je u tom kontekstu 2019. godina proglašena godinom borbe protiv pošasti kocke.

  • Opširnije...

Log in