Kocka i hazardne igre – mejsir

Piše: Mustafa Spahić

“O vjernici! Doista su vino (alkohol) i kocka, i kumiri (idoli), i strelice za proricanje, ružne i ogavne stvari, šejtanski posao! Svega toga se klonite da biste postigli ono što želite. Šejtan želi i samo hoće da među vas neprijateljstvo i mržnju ubaci alkoholom (vinom) i kockom, i da vas od spominjanja (sjećanja) i mišljenja na Allaha i od salata odvrati pa hoćete li vi s tim pre-stati?! I pokoravajte se Allahu, i slijedite Poslanika, i neka ste na oprezu! A ako leđa okrenete (od Allaha i Poslanika) znajte da je Poslanik naš dužan samo da obznani.” (El-Maide, 90-92.)

U direktne, izravne i neposredne šejtanske poslove, radnje i aktivnosti ridžsun min ameli-š-šejtan spadaju: alkohol, kocka i sve vrste hazardnih igara, obožavanje kumira (idola) i sve vrste proricanja budućnosti i sudbine. Uvjet svih uvjeta conditio sine qua non da bi se musliman na Dunjaluku spasio i ispravno živio, i na Ahiretu sačuvao od džehennemske vatre, jeste da se kloni i prestane sa alkoholom, kockom, idolatrijom i obožavanjem idola. U protivnom, šejtan samo pomoću alkohola i kocke ostvaruje svoja dva među ljudima, protiv ljudi, pogubna cilja: mržnju i neprijateljstvo i dva svoja cilja u odnosu na Allaha, što je za ljude pogubno na Ahiretu: odvraća ih od zikra – sjećanja, mišljenja i vezivanja za Allaha i od salata. To su četiri fundamentalna šejtanska cilja, dva dunjalučka i dva ahiretska u odnosu na ljude koja on ostvaruje, postiže i realizira o trošku i za pare, ljudi pomoću svoja dva moćna instrumenta, sredstva i posla alkohola i kocke. To su, ustvari, (alkohol i kocka) dva šejtanska čarobna, magijska, bajkovita, fantastična, fascinantna i neodoljiva lika i oblika pomoću kojih on ljude zavodi, navodi, omađijava, opčinjava, za sebe veže, prikriva i u svoje kandže zakiva i kad to postigne kao sa svojim lutkama, onda među njih mržnju, svađu, gložnju, netrpeljivost, zavist, tuču, nesjećanje Allaha i neklanjanje salata ostvaruje kod svojih žrtava i sljedbenika.

Kockanje i hazardne igre, pored alkohola, spadaju u jednu od najraširenijih negativnih, skoro pogubnih pojava i navika, koju islam kao jednu vrstu poroka zabranjuje. To je po definiciji islama, svaka igra u novac ili bilo koju protunovčanu vrijednost, uz opkladu i neku vrijednost gdje svaki učesnik unaprijed svjesno slobodno, planirano, namjerno, proračunato, iskalkulirano i voljno mora dobiti ili izgubiti.

Dakle, kocka i hazardne igre su ona vrsta igara u kojima se bez ikakvog rada, fizičkog i umnog napora ulazi u vrstu igre, u kojoj neko od dvije strane učesnika obavezno dobija, a učesnik igre zahvaljujući isključivo igri, gubi onoliko koliko pobjednik igre dobija. To dakle nije ni zarada, ni dobit ostvarena u trgovini, ni poslovni dobitak, ni zekat, ni sadekatu-l-fitr, sadaka, nego para ili zarada iz zabranjene igre, koja je u suštini umijeće i vještina u haramu i vrsta varke u nedozvoljenim poslovima. Svaka takva igra, počevši od onih naizgled bezazlenih, običnih narodnih igara, svih vrsta igranja karata, do lutnja, svjetskih kockarnica sve je to kocka i hazardna igra i sve je to zabranjeno haram, ukoliko ljudi unaprijed svjesno, slobodno, ciljano, planirano, voljno i namjerno igraju, uz opkladu za novac, kako bi ostvarili dobit i zaradu kroz kocku i hazardnu igru.

Ukoliko ljudi vode bezazlenu igru samo radi razonode, zabave i odmora, bez ikakve opklade i igranja u novac, i bilo kakve vrijednosti, i ukoliko im ta igra ne postane strast od koje postaju ovisni i koja ih iz granica umjerenosti i sređenosti ne vodi u besposličenje, nerad i nered, to nije kocka.

Zabranjenom kockom i hazardnom igrom smatra se i ako u igri jedna strana, jedan partner ili učesnik, od svoje dobre volje, ili neka treća osoba, uloži novac sa ciljem i namjerom da isti dobije pobjednik u igri, ali s tim, da onaj drugi partner nije ništa dužan, ni obavezan ulagati od sebe, i da ništa ne ulaže. Ono kockanje i hazardne igre, gdje svi partneri i učesnici unaprijed svjesno, slobodno, voljno, ciljano i namjerno ulažu novac, kapital i vrijednosti u neku bilo koju igru u kojoj svaki od njih nastoji dobiti zaradu, dobit, na štetu i gubitak drugoga, prezreno je, ogavno, ružno, šejtansko djelo ridžsun min ameli-š-šejtan i najstrožije zabranjeno djelo. Takva hazardna igra i kocka-mejsir spada po učenju islama, u najveće i najteže grijehe, ali to je i šejtanski put.

Ukoliko se uzmu islamske religijske slike i predstave, moralno-etičke vrijednosti, pravne norme i u okviru njih dužnosti i zabrane, kulturni obrasci i modeli ili stil života u islamu i sveukupni islamski vjerski, moralni, šeriatski i društveni principi s jedne, i posljedice i utjecaj kocke i hazardnih igara na čovjeka kao ličnost, na brak, na porodicu, na rodbinu, na komšiluk, na džema'at, na Ummet islama općenito, i na ljude općenito kao jednu nedjeljivu ljudsku sudbinski povezanu vrstu s igrama, onda postaje jasan, razumljiv i shvatljiv stav islama prema kocki i hazardnim igrama.

Osnovne odlike i pravila odnosa među muslimanima i drugima u okviru društvenosti i društvenog su: upoznavanje, približavanje, prilagođavanje jednih drugima, udruživanje i asimilacija u dobru. To Kur'an naziva: Litearafu.

Druga razina i odlika odnosa među muslimanima jeste žurba, natjecanje i takmičarski duh u dobru, dobročinstvu, hairli, lijepim i dozvoljenim djelima i bogobojaznosti, čuvanju od grijeha i izvršavanju naredbi i obaveznih preporuka, a ne natjecati se i ne solidarisati se u grijehu i griješenju, u koji kocka, neupitno spada, i svađi, mržnji i neprijateljstvu do čega alkohol i kocka sigurno dovode.

Treća razina i odlika odnosa među muslimanima jeste obavezna vjerski propisana i određena solidarnost. “U imovini imućnih kojaje na dozvoljen – halal način stečena ima udio i pravo za obespravljene i bijednike siromahe.” (El-Mearidž, 24-25.)

Četvrta razina i odlika odnosa među muslimanima u ekonomsko-privrednim i materijalno-poslovnim aspektima i dimenzijama života jeste da muslimani ukoliko mogu, ukoliko imaju psihofizičke sposobnosti, razvijene i ukoliko imaju povoljan prirodni ambijent, resurse i uvjete života da svoj imetak, svoju opskrbu, osnovna materijalna sredstva stječu, svojim vlastitim poštenim radom. “Niko neće nositi breme drugoga, i da čovjeku pripada (ukoliko je sposoban) samo ono za šta se sam potrudio i ostvario, i da će se trud njegov zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti.” (En-Nedžm, 38-41.)

Ničijom odlukom, pa ni državnom, partijskom, nacionalnom i rasnom, ali također ni kockom i hazardnim igrama ne smije se ugrožavati i dovoditi ni svoja, nit svoga brata, ni bilo čija imovina, stečena na halal način koja je očišćena zekatom, porezom, sadekatu-l-fitrom, kurbanom i sadakom. Uz vjeru, život, čast, i razum tuđa imovina je kao jedna od pet neupitnih i bezuvjetnih vrijednosti, zaštićena i nepovrediva principom slobodne svojine i trajno povjerenog imetka, te je niko ne smije uzimati, prisvajati, otuđivati, uzurpirati, podruštvljavati, eksproprisati, izuzev na legalan i regularan način, u okviru zakona, putem zamjene dobara, prodaje ili putem poklona, a nikada otimanjem, krađom, uzurpacijom, eksproprijacijom ili kockom. Uzimanje, prisvajanje i otuđivanje tuđe ili gubljenje vlastite imovine, putem bilo koje vrste opklade u okviru konjskih, automobilskih trka, boks mečeva, fudbalskih, košarkaških utakmica ili kocke i hazardnih igara je nezakonit, nepravilan i nepošten način, što je muslimanima, na temelju Kur'ana, izričito zabranjeno: “Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na griješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!” (El-Bekare, 188.)

Kao što se ne smije tuđi imetak na nepošten, nezakonit i zabranjen način putem kocke i hazardnih igara jesti, prisvajati, uzimati na isti način pomoću istog grijeha, čovjek ne smije uništavati, umanjivati, otuđivati, gubiti, razbacivati svoj vlastiti imetak. Od toga ga može sačuvati samo svijest o Allahu, mišljenje, sjećanje i vezivanje za Allaha pomoću salata: “Oni ga upitaše: O Šu’ajbe! Zar ti salat tvoj zapovijeda da napustimo mi sve ono što su obožavali naši preci, ili da ne činimo sa našim imanjima šta nam je volja?! Zbilja si ti blag i smjeran.’” (Hud, 87.)

U ravni antropologije i psihologije, kocka i hazardne igre preokupiraju, pomračuju, sužavaju i blokiraju ljudsku svijest, svodeći svu njegovu pažnju i mišljenje na igru, na kocku i to ga opija i zanosi kao alkohol. Pomoću alkohola i kocke šejtan ljude animalizira, materijalizira, postvaruje, fetišizira, i u alhohol i hazardne igre zakiva i priljepljuje, a da mnogi od njih nisu ni svjesni. Šejtan u mladosti veže svoje ljubitelje i sljedbenike za strasti, za strasti za poroke od kojih su alkohol i kocka bili i ostali najveći i najopasniji. Alkohol i kocka su takvi grijesi i poroci koji čovjeka vode zaboravu Boga, prekidu veza sa Bogom, prestanku mišljenja, sjećanja i veze sa Bogom, a zaborav Boga vodi u samozaborav sebe, samonegaciju, samodestrukciju, autošovinizam, sadomazo- hizam, samoporicanje i samoodricanje. Na planu ljudskog i društvenog, u okviru društva i zajednice, posljedica alkohola i kocke je mržnja, svađa, sukob, razdor, borba i bitka među ljudima, a to razara društvo i društveno. Umjesto da približavaju, povezuju, udružuju, upoznaju, asimiliraju, alkohol i kocka udaljavaju razvezuju, ne udružuju, ne upoznaju i ne asimiliraju ljude u društvo. Umjesto ljubavi donose mržnju, umjesto tolerancije – netoleranciju, umjesto saradnje – sukob, umjesto spajanja – razdvajanje, umjesto koristi – štetu i umjesto gradnje i napretka razgradnju i nazadak. Alkohol i kocka su rak rana za međuljudske veze i odnose, koji se pogubno reflektiraju posebno na brak, porodicu, rodbinu, džema'at i društvo u cjelini.

Sa stajališta čovjeka, žrtve, zarobljenika i uškopljenika, kocke i hazardnih igara, on svoja osjetila, razum, um, pamet, fizičko-psihičke potencijale, zdravlje, mladost i slobodno vrijeme troši u štetan grijeh sa stajališta njega i zajednice kao cjeline i opasnu rabotu, a to je poseban grijeh. Kocka i hazardne igre u ljudima izazivaju pretjerana i krajnja uzbuđenja, nadražaje, napetosti, krajnje lažne nade i iluzije o nagloj, lahkoj i odjedanput zaradi, bogatstvu, standardu i uživanju, ali i štetna i opasna razočarenja, očaj, beznađe i međusobnu mržnju i neprijateljstva među kockarima, jer po pravilu samo pojedinci i malobrojne skupine dobijaju, a većina gubi u igri na kocki. Kocku po pravilu prati varanje, prevara i alkohol, što u krajnjoj napetosti i kockarske svijesti lahko ljude vodi do tuče i ubijanja. Danas je, kocka toliko raširena u svijetu da se kao i o drogi, i o alkoholu, i o seksu, i o duhanu, može govoriti o svjetskoj industriji kocke i hazardnih igara, o svjetskoj industriji seksa, pornografije i prostitucije, o svjetskoj duhanskoj industriji i svjetskoj industriji alkohola. Desetine milijardi svakog mjeseca i stotine milijardi dolara svake godine u svijetu se troši za opklade u konjske, automobilske trke, u boks mečeve, u fudbalske, košarkaške, teniske, steno- teniske i golf utakmice.

S druge strane, univerzalna svjetska demokratska kuga zvana kocka širi se na sve kontinente, u sve zemlje, među sve narode svijeta, probijajući seoske, mahalske, kasabijske, prigradske, međugradske, etničke, rodovske, plemenske, narodne, nacionalne, rasne, tradicionalne, kulturne i običajne granice. Bauk prostitucije i seksa, bauk alkoholizma i droge i bauk kocke i hazardnih igara kruži svijetom. Toga su žrtve muškarci i žene, posebno muška i ženska omladina, učenici i studenti, seljaci i građani, imućni i siromašni, obrazovani i neobrazovani.

To su svjetske pošasti, svjetski poroci i svjetske perverzije. To su najjače slike i svjedočanstva slobode od života a ne slobode za život.

Kad kockanje i hazardna igra uđe čovjeku u krv, kad se uvuče pod kožu, kad za sebe prikuje čovjekova osjetila, kad blokira razum, okupira um, suzi i svede svijest samo na sebe tada se može kazati da je čovjek utopljen, izgubljen, otuđen, preko kocke i funkcionalan i određen i izvan sebe i protiv sebe sve dok se ne izbavi iz tog zla, samonasilja, samoterora, samodestrukcije i svedenosti sebe samo na jednu jedinu kockarsku dimenziju. Najveći zanos, uzbuđenje, kockarski, nadražaj i podražaj, ali i pomračenje i suženje svijesti kockara obuzima u toku igre ili u momentu klađenja: “Kada se kockam gubim svaki osjećaj za okolinu, bez obzira ko se tu nalazio.” “Za neke tada ništa ne postoji”, iskreno priznaje jedan kockar. Uistinu, strastveni kockari zaboravljaju i zanemaruju i grehotu, i sramotu, i roditelje, i učitelje, i žene, i djecu, i rodbinu, i obaveze, i dužnosti, i zabrane i posao, i dugove, i potrebe i zajednicu. Kockar zaboravlja i zanemaruje rođenje djeteta ali i smrt roditelja. Šta znači kockarska pasija, kakva je i kolika je kockarska strast, koliko kocka zakiva, porobljava i samo za sebe veže ljude i koliko razara i rastače međuljudske veze i odnose, krajnje lijep i poučan literarni primjer daje roman Kockar od Dostojevskog. Kada kockarska strast ovlada čovjekom, ona razara u njemu sve ljudske vrline i moralno-etičke vrijednosti, blokira mu i zasljepljuje osjetila, ubija u njemu razum, pomračuje um, sužava svijest i oduzima pamet, rastočuje ugled, čast i dostojanstvo, tako da je takav kockar, u biti instrument šejtana spreman slagati, prevariti, ukrasti, pa i ubiti čovjeka, samo da bi došao do para i sredstava za kockanje. Kada ga obuzme kockarska strast, kockar je spreman bez zazora i razmišljanja i založiti sve lične stvari, kuću, pokretnu i nepokretnu imovinu, pa čak ženu i djecu.

Što je najgore i po društvenu sredinu najopasnije, kockari takve svoje ljudske postupke uopće ne smatraju zločinom, jer im kocka uništava ljudsku svijest i sposobnost normalnog ljudskog rasuđivanja u biti notorni alkoholičar i kockar, 

slični su idolopokloniku. Njegova svijest vezana je, zakovana i porobljena idolom, alkoholičareva alkoholom, a kockarova kockom. Islam kocku i hazardne igre, kao i alkohol, idolatriju i gatanje u strelice, definira, kategorizira, kandidira, licitira i određuje kao ogavna, opasna, razvratna i šejtanska djela i zato ih u aslu, u korijenu, u osnovi zabranjuje, bilo kada, bilo gdje, bilo s kojom namjerom, bilo kojim povodom i iz bilo kojeg razloga.

Te poroke, te pošasti, te kuge modernog doba, islam zabranjuje principijelno a ne procentualno, kvalitativno a ne kvantitativno, suštinski, a ne samo situaciono ili funkcionalno da se naprimjer, ne smije biti pijan u toku vožnje. Ljudski život kao takav i svjetska povijest koja je nepotkupljiva daju islamu za pravo, po pitanju ovih kao i ostalih zabrana. Pošto je u Islamu izravna direktna, neposredna odgovornost, pošto nema nikada nikakvog posredovanja i posrednika između Stvoritelja – Rabba i čovjeka stvorenja – abda, to čovjek uvijek u kapacitetu pune i izravne odgovornosti treba i mora biti pri punoj svijesti i pameti. Sve što ljudsku svijest i pamet na bilo koji način sužava, smanjuje, prekida i uspavljuje izuzev prirodnog sna, to se strogo zabranjuje kako u najvećim tako i najmanjim količinama.

Učenje islama, Vrijeme, Zenica, 2002, str. 446-451.

Kampanja protiv pošasti kocke

Rijaset IZ u BiH

Zelenih beretki 17

71 000 Sarajevo

tel: +387 33 533 172

O kampanji

    Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini pokrenula je javnu informativnu kampanju o borbi protiv poroka kockanja te je u tom kontekstu 2019. godina proglašena godinom borbe protiv pošasti kocke.

  • Opširnije...

Log in