Kocka

Piše: Kasim Dobrača

Kockanje je također jedna od najštetnijih i najopasnijih navika koju islam zabranjuje. To je, po islamu, svaka igra u novac, uz opkladu i neku vrijednost gdje svaki učesnik mora ili dobiti ili izgubiti. Svaka takva igra, od onih običnih narodnih igara, (naprimjer prstena, kamena s ramena, itd.), preko karata, šibica, šaha, tavle do lutrije i svjetskih kockarnica, sve je to zabranjeno kockanje, ako partneri igraju u novac.

Prijateljska pak igra, samo radi zabave i odmora, ali bez ikakva ulaganja novca ili drugih vrijednosti, nije zabranjena, jer to, zapravo, i nije kocka, ni kockanje – ukoliko i takva igra ne postane strast, koja čovjeka vodi iz granica umjerenosti u besposličarenje i nered.

Isto tako, po islamu se ne smatra zabranjenom kockom ako u igri jedna strana, jedan partner, od svoje dobre volje, ili neka treća osoba, uloži novac da isti dobije pobjednik u igri, ali s tim, da onaj drugi partner nije ništa dužan ni obavezan ulagati od sebe, i da ništa ne ulaže.

Kockanje pak, gdje svi partneri ulažu novac u neku igru i svaki od njih nastoji dobiti, na štetu drugoga – prezreno je u islamu i najstrožije zabranjeno (haram). Takva igra (kockanje) ubraja se, po islamskom učenju, u najveće grijehe.

Kad se uzmu u obzir islamski moralni i društveni principi s jedne strane, i posljedice i utjecaj kockanja na čovjeka s druge strane onda nam postaje jasan takav stav islama prema kocki.

Islamsko je pravilo da musliman treba stjecati imetak svojim poštenim radom. Tuđa imovina je, prema islamu, zaštićena i nepovrediva (princip slobode svojine), pa je niko ne smije uzimati ili prisvajati, izuzev na zakonit način, naprimjer, putem zamjene dobara ili putem poklona.

Uzimanje, pak, nečije imovine putem opklade ili kocke je prisvajanje tuđeg imetka na nezakonit i nepošten način, a to je muslimanima, po Kur'anu, izričito zabranjeno: “Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način…” (El-Bekare, 188.)

Kockar svoj vlastiti imetak uništava i razbacuje, a i to je po islamu, zabranjeno. Kockanje preokupira čovjeka psihički i oduzima svu njegovu pažnju, zanese ga i u neku ruku opije ga kao alkohol, pa on sve svoje snage i vrijeme troši u tu štetnu rabotu, a to je opet po islamu poseban grijeh. Kocka prouzrokuje ljudima pretjerana i štetna uzbuđenja, razočarenja, međusobnu mržnju i neprijateljstvo, a i to je sve po islamu zabranjeno i griješno (haram).

Kao mnoge društvene pojave i navike, tako je i kocka danas u kulturnom svijetu stavljena pod lupu nauke i izučavanja pod posebnim poglavljem kome je obično dat naziv psihologija kocke. Ta izučavanja otkrivaju svu strahotu i užas kocke, koji ne izostaju za strahotama alkohola i droga, ako ih i ne premašuju.

Kad kockanje pređe u naviku i strast čovjeku, a to brzo biva, onda je on kockar, i tada se može reći da je čovjek utopljen, izgubljen, sve dok se ne izbavi iz toga zla. Psihijatri su posmatrali neke kockare i bilježili njihove izjave i svoja zapažanja. Najveći zanos i neko pretjerano uživanje kockare zahvaća obično za vrijeme igre ili klađenja. Jedan od njih kaže: “Za mene je vrijednost života jedino u onom neobičnom golicanju i uzbuđenju za vrijeme igre.” Drugi kaže: “Kada se kockam, gubim svaki osjećaj za okolinu, bez obzira ko se tu nalazio. Za mene tada ništa ne postoji.” Jedan kockar nije došao na sahranu svoga oca samo zato, što nije mogao prekinuti svoje kockanje! Dosta je brakova i porodica unesrećeno i uništeno zbog kocke i kockanja. Strast za kockanjem razara u čovjeku sve glavne ljudske vrline i vrijednosti, ubija u njemu razum, ljudsko dostojanstvo, i čast, tako da je kockar spreman prevariti, slagati, ukrasti, pa i ubiti drugoga čovjeka, samo da bi došao do sredstava za kockanje. Što je još u tom najgore, kockari takve neljudske svoje postupke ne smatraju zločinom, jer im kocka uništava ljudsku svijest i sposobnost normalnog ljudskog rasuđivanja.

Vjerovatno zbog takvog djelovanja kocke na čovjekovu psihu i svijest, a i zbog nedostatka samodiscipline i reda, kod mnogih ljudi kockanje se danas strahovito širi i uzima jakoga maha u cijelome svijetu. To se najbolje vidi prema podacima, koji bar djelomično izbiju na vidjelo dana. Godine 1968. ljudi su u Americi uložili u opklade samo na konjske trke oko četiri i po milijarde dolara. Smatra se da su u 1969. godini Amerikanci uložili za opklade i razne druge vrste kockanja više od dvije stotine milijardi dolara. (Prema američkom listu Life, Nin, 20. novembar 1970.)

Kockanje se i kod nas širi, iako ga bar jednim dijelom, naši zakoni zabranjuju. Posljednjih decenija prisutna je pojava da se ono širi i van gradskih naselja ugrožavajući ruralne sredine.

Da je taj proces davno počeo svjedoči opis masovnog kockanja u jednom selu u okolici Sarajeva s početka sedamdesetih godina. Najprije su počeli stariji, kako to obično i biva, a onda su ubrzo prihvatili, zapravo zarazili se, i mlađi, pa i djeca i dječaci iz osnovne škole. S početka se ‘igralo’ u male pare, a poslije u sve veće i veće sume. Kockanje se održava noću, i to najviše u kafanama. Stariji i vještiji u igri obično ‘dobivaju’ pa se događa, da za noć ‘izmaknu’ ako nećemo reći opljačkaju, velike svote novca od svojih mlađih nesretnih drugova. (“Lepenički kockari”, Oslobođenje, 8. april 1970.)

Takva vrsta nedozvoljenog ‘rada’ i ‘zarade’ može se svugdje naći po našim gradovima, kasabama i selima, i to baš kod muslimanskog stanovništva. Iako su to obično ljudi koji ne znaju ništa o islamu i koji nisu stekli islamski odgoj, ipak su oni sramota i nesreća, kako za sebe, tako i za muslimansku, pa i općenarodnu zajednicu.

Kada sve to uzmemo u obzir, onda nam postaje jasno zašto je islam tako odlučno zabranio svako kockanje, igru u novac, pa makar to bilo u najmanjoj količini. Tada nam postaje jasna veličina i uzvišenost onih kur'anskih riječi u kojima se kaže, među ostalim, da je i kocka ‘prljav šejtanski posao’ koji musliman treba daleko baciti od sebe i kloniti se je radi svoje sreće i svog ljudskog dostojanstva. “O vjernici!Alkohol, kocka, idoli i strelice za gatanje, samo su nečist, šejtanski posao, pa se klonite toga, da biste postigli spas i sreću.” Ove Božije riječi u Kur'anu zaista su veličanstvene. One u kratkim crtama savršeno ukazuju na suštinu i strašnu sliku dva velika zla; alkohola i kocke. Ove Božije riječi, ove uzvišene istine o štetnosti kocke ukazuju na sve one pogubnosti i strahote toga zla, o kojima smo ukratko prethodno govorili. Ove uzvišene riječi treba svaki musliman duboko staviti u svoje srce i svijest, kao osnov i uputstvo za svoje životno pravilo da se nikad i ni u kojoj prilici ne bavi i ne zabavlja kockanjem, tj. klađenjem ili kakvom igrom u novac, ako želi ostati i živjeti kao čovjek i kao musliman, miran i sretan, bez potresa i ludih rizika.

Veliki grijeh kockanja, po islamu, vidi se – pored gornjih kur'anskih riječi – i iz nekih hadisa. Tako, prema jednoj tradiciji, Muhammed, a.s., kaže: “Ko samo rekne svome drugu: ‘Hajde da se kockamo!, neka udijeli sadaku.”

To znači, ako se čovjek odlučio ili pošao ili samo pozvao nekoga na kockanje, treba se odmah pokajati i od toga odustati, a kao sastavni dio pokajanja udijeliti i sadaku. Ovim se ujedno naglašava da je novac, koji bi čovjek potrošio u kockanju bolje dati u dobrotvorne svrhe. Igra u novac, kocka, ne može se, po islamu, ničim pravdati. Izgovori i priče da kockanje može imati i neke humane ciljeve, kao tombole, ili razne vrste lutrije, koje se ponekad daju u dobrotvorne svrhe nemaju mjesta ni opravdanja u islamu. Po islamskom shvatanju, ljudi trebaju u sebi gajiti i razvijati osjećanje, volju i interes za svjesno i namjerno davanje priloga u dobrotvorne svrhe, jer samo tako oni ostvaruju human čin, a prilozi im se ne oduzimaju. Čineći nekom ‘dobro’ pomoću kocke, tombole i sl., može se počiniti nepotrebna i nedopuštena šteta sebi i drugom, da ništa, a ono otvaranjem puta, prilike i mogućnosti za stvaranje loše navike kockanja. Zato će svjestan i savjestan musliman svoj novac, koji bi uložio u tombolu ili drugu vrstu kocke radi nekog ‘humanog cilja’ radije priložiti direktno u određenu dobrotvornu svrhu, a neće učestvovati u tomboli ili kojoj bilo kocki ni pod kakvim izgovorom.

Da kockanje ima najnegativnije i najstrašnije posljedice, kao i alkohol ili još teže: razočaranje u životu, slom živaca, gubitak vremena i imetka, a dosta puta i zdravlja i života, gubitak prijatelja zbog svađe i mržnje itd. – sasvim je jasno, pa je potpuno opravdano zatvoriti sva vrata i sve puteve koji vode u to zlo kako to islam i čini.

Kloni se zla, drugo dopunjeno izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 101-105.

Kampanja protiv pošasti kocke

Rijaset IZ u BiH

Zelenih beretki 17

71 000 Sarajevo

tel: +387 33 533 172

O kampanji

    Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini pokrenula je javnu informativnu kampanju o borbi protiv poroka kockanja te je u tom kontekstu 2019. godina proglašena godinom borbe protiv pošasti kocke.

  • Opširnije...

Log in