U borbi protiv kockanja i pijančevanja

Piše: Hafiz Muhamed Pandža

Draga braćo!

Svemogući Bog nam kaže: “O vjernici! Vino, kockanje, žrtvenici poganski i upotrebjavanje strelica za proricanje i gatanje gnjusna su djela satanina. Klonite se i bježite od njih ako želite biti spaseni. Zaista satana želi da među vas ubaci neprijateljstvo i mržnju u vinu i kockanju i da vas odvrati i spriječi da Boga spominjete i da namaz klanjate. Hoćete li se vi sustegnuti (od opojnih pića i kockanja)!”

Opojna pića i kockanje su dva nerazdruživa neprijatelja čovjekova koji na njega sa svih strana vrebaju i stavljaju ga na kušnju. Čovjek, najsavršenije biće Božije, često puta zaboravlja svoj uzvišeni poziv, posrne i poklekne pred ovim svojim strašnim dušmanima. U njemu se izgubi čovjek i pojavi životinja, koja ne razmišlja o teškim i opasnim posljedicama koje mu nanose ovi strašni neprijatelji. A da nevolja čovjekova bude veća, kad zapadne u strašne okove ovih svojih neprijatelja, onda ga oni sve više stežu i tuku dok ga konačno ne dotuku. Zato vidimo da nas Svemogući Bog, dž.š., ovim

Svojim uzvišenim riječima poziva da bježimo od ovog prokletog neprijatelja, da se oglušimo o poziv prokletog šejtana i da poslušamo glas i riječ Božju koja nas zove da se čuvamo i spasavamo bijede i nevolje, koju nam kockanje i pijančevanje donose.

Ove dvije društvene bolesti obično se pojavljuju u teškim prilikama, kada čovjek svojim nemarom dovede sebe u težak položaj. U tim svojim teškim prilikama na žalost svoju nesreću uvećava i utjehe nalazi u svom najvećem zlu. Razbor čovjeka ostavlja, satana ga vodi i sprema mu potpuno rasulo.

Mi ovu tešku bolest nažalost vidimo u ovim teškim vremenima kako sve više hara među nama. I mlado i staro odaje se pijančevanju, odaje se kockanju, a da nesreća bude još veća, ovo teško zlo ne ograničava se samo na naše gradove u kojima se i ranije ovo zlo ponešto podržavalo, nego počinje da truje i naše selo, a po našim gradovima i kasabama i onaj čestiti srednji građanski svijet. Ako pogledamo gdje naš svijet provodi svoje slobodno vrijeme, onda ćemo vidjeti da je on najveći posjetilac svojih grobnica – mejhana i birtija u kojima uz prokleti alkohol svoje dragocjeno vrijeme ubija u kockanju u kome će doći do svog potpunog uništenja. U mnogo slučajeva otac i sin nalaze se zajedno kod ovakvog gnjusnog djela, braća se često posvade prigodom kockanja i pijenja, a očevi zaborave na svoj najdragocjeniji amanet – na svoju djecu. Teškom mukom zarađeni novac upropaštava se, i umjesto da hranitelj i otac svojoj djeci donese skromnu večeru, on ih ostavlja gladne bez zalogaja hljeba, pušta ih da se smrzavaju i prezebaju od studeni. U srcu oca blijedi i nestaje osjećaj ljubavi i samilosti prema svojoj djeci, brat prema bratu ne pokazuje bratske ljubavi i poštovanja, a između oca i sina nestaje onog očinskog i sinovskog osjećaja ljubavi koji ih spaja i veže. Na taj način šejtan postiže svoj konačni cilj: ubacuje svađu među oca i sina, usađuje razdor među braću i između oca i djece nastaje duboki jaz, prezir i mržnja. Neprijateljstvo i mržnja vladaju svugdje, a bolest duše povećava se, zaboravljaju se zapovijedi Božije i radi toga čovjeka tuče nevolja jedna teža od druge. Zlo rađa drugim zlom.

Čovjek daleko od Boga daleko je od svoje sreće i blagostanja. Svemogući Bog u Kur'anu kaže: “On je onaj, koji vas je učinio gospodarima na zemlji, i po položaju jedne iznad drugih uzdigao, da vas tako iskuša u onome što vam je dao. Bez sumnje tvoj Gospodar brzo kažnjava i bez sumnje On oprašta i milostiv je.” Sa ovim Uzvišenim riječima Svemogući Bog nam kaže da je čovjeku na ovoj zemlji poklonio gospodstvo da on njom vlada i njena dobra iskorištava. Zato je i obdario čovjeka velikim darom: razumom i u prvim riječima svoje objave naredio mu da uči. Dakle, gospodstvo na zemlji Bog je ljudima osigurao sa dva temeljna uslova za život a to su: nauka i razum. S ovim se sve može postignuti i pojedinac i zajednica mogu se usrećiti. Ali kockanje i pijančevanje Svemogući Bog ljudima najstrožije zabranjuje, jer ovo dvoje ne slaže se sa prirodom čovjekova života ja zemlji, nego naprotiv ovo uništava život ljudski i čovjeka, to najsavršenije biće Božije, ponižava do stepena životinje. A čovjeku je određeno da gospodari, a ne da bude bezvrijedna životinja. Zato nas Bog, dž.š., upozorava da se klonimo ovih svojih dušmana kako bi se podigli na dostojnu visinu, da budemo dobri ljudi, da budemo nježni očevi, da budemo složna braća, da budemo brižni hranitelji svoje nejačadi i da budemo dobri pomagači i ljubitelji svakog dobra među ljudima. Zato nam Bog, dž.š. u ovim Svojim časnim riječima naređuje da se u dobru natječemo i da nastojimo da što više dobra učinimo, jer će se prema tomu i naše zasluge mjeriti i prema tim zaslugama će se i nagrada određivati. Bog, dž.š., kaže da On brzo kažnjava one koji skrenu s Njegova puta, ali da i oprašta i da brzo Njegova milost stiže svakoga onoga koji se okani hrđavih djela.

Ove časne riječi Božije moraju svakoga muslimana da potresu u srcu njegovu, da u sebi osjeti ponos i dostojanstvo čovjeka kad mu Svemogući Stvoritelj kaže da ga je stvorio da gospodari na zemlji. Zato treba da se kloni naročito ovih teških poroka, koji su najveća smetnja napretku čovjekovu i koji su izvor svih zala. Treba u nama da se probudi osjećaj istinskog čovjeka koji srcem osjeća, ušima čuje a očima vidi kakve su sve teške posljedice za one koji se ogriješe o Božiju zabranu, pa kao svoji najveći neprijatelji odaju se pijančevanju i kockanju. Svemogući Bog, dž.š., u Kur'ani, a.š., kaže: “Mi smo mnoge ljude i duhove stvorili radi pakla. Imaju srca, ali njima ne osjećaju i ne razmišljaju. Imaju oči, ali njima ne gledaju. Imaju uši, ali njima ne slušaju. Oni su kao četveronožne životinje pa i gori su. To su nehajnici i zalutala čeljad.” S ovim riječima Svemogući Bog, dž.š., nam opisuje stanje ovih bijednika i nesretnika koji su zaboravili da su ljudi i koji su se spustili na stepen životinje. Pijanica i kockar ne samo što uništava svoj teškom mukom stečeni imetak nego uništava i svoje tijelo. Kao pojedinac sam sebi je štetan, a kao član zajednice nanosi joj tešku štetu i svojim postupkom je ponizuje i vrijeđa. On zaboravlja na svoju očinsku dužnost, zaboravlja na svoju sinovsku dužnost, ne vodi računa o svojoj rodbinskoj dužnosti. On je štetan i za se i za svoju zajednicu i za svoje bližnje. Otac pijanica i kockar ne misli na svoju dječicu, nema ljubavi prema njima, zaboravlja da je dužan da svoju dječicu i duševno i tjelesno osigura. Uništava svoj imetak i oduzima ono što je pravo njegove djece, ali ovakav otac moralno pao, bez srca, bez ušiju i bez očiju ne može svojoj djeci dati ono što je najdragocjenije: ne može im dati dobar islamski odgoj, i posljedica je toga da od jednog propala čovjeka zajednica trpi strašnu štetu, jer se u ljudsko društvo uvlači još nekoliko neodgojenih i opasnih tipova, koji okružuju svoju sredinu. Ovakav otac nema zadovoljstva ni svoga ličnoga, a niti može imati porodičnog zadovoljstva. On je u stalnoj nevolji i bijedi, nesretan i sa sobom i sa svojom porodicom.

Ali obratno, jedan otac, odan Bogu i vjeri, koji sluša svoju savjest i koji slijedi svoj razbor, srećan je i za sebe i za svoju porodicu i za svoju zajednicu u kojoj živi. Njegov život mu donosi zadovoljstvo, jer svoj čovječanski poziv časno ispunjava, kao dobar i čestit musliman vodi brigu o svojoj dječici da ih odgoji i spremi kao valjane članove svoje zajednice. Ovakav roditelj, trijezan i daleko od poroka, kockanja i pijančevanja, sreća je za sve a on lično osjeća najveće zadovoljstvo, jer svojoj djeci i svojoj zajednici daje sve ono što je potrebno za sretan život, uspjeh u životu, napredak i blagostanje. Ovakav se čovjek, u duhu riječi Velikog Božijeg Poslanika: “Bog je milostiv roditelju koji pomaže svoje dijete u dobru”, odužio svome ljudskom pozivu. On svojim radom postavlja čvrste temelje na kojima čovjek može svoje gospodstvo na zemlji osigurati.

Brat i rođak koji se odaje porocima pijančevanja i kockanja zaboravlja da je dužan da svojim životom nastoji pomoći svoga brata, svoga bližnjega i svoju zajednicu. Ali bližnji i zajednica ne pomažu se onim i onakvim djelima koja ruše život. Zato brat i rođak, koji se odaje pijančevanju i kockanju, on jest svoj neprijatelj, ali je još veći neprijatelj svoje rodbine i zajednice koja u njemu vidi jednoga svoga odroda koji je u stanju vrlo lako da i drugoga pokvari, jer on je okičenje šejtana koji je mnogo opasniji od onog nevidljivog šejtana. Zato osjećaj bratske ljubavi prema svojoj rodbini i prema svojoj zajednici traži i zahtijeva od svakoga da se okani velikog ljudskog zla; kockanja i pijančevanja koje je svakome od štete, a nikome ni od najmanje koristi.

U gornjem ajetu Svemogući Bog kaže za neke ljude da su gori i od same četveronožne životinje. To su nehajnici koji zaboravljaju da su dužni čuvati i svoje zdravlje i svoj imetak radi Boga, samo zato da bi se mogli podignuti na dostojnu visinu čovjeka. Zato su muslimani dužni, u duhu lijepih Pejgamberovih riječi: “Vjera je savjetovanje”, da nastoje svugdje i u svakoj prilici da se ovo veliko zlo između nas istrijebi. Otac treba da brižljivo pazi na svoju djecu, braća da se međusobno upozoravaju na ovu opasnost, a svi da vode računa o tome da zalutaloga brata odvrate sa ovog opasnog puta. Treba svi da budemo svjesni, da su nam kockanje i pijančevanje najveći neprijatelji; zato povedimo oštru borbu protiv svih onih mjesta koja su legla ovog našega narodnog neprijatelja. Nastojmo da muslimani napuste mejhane i birtije i da se povrati onaj stari lijepi običaj zajedničkog sijelenja i muhabeta, gdje ćemo povesti računa o našim potrebama, bratski se porazgovarati i razveseliti.

Među muslimane se uvukla opasna bolest da sami proizvode opojna pića i od lijepih darova Božijih koji se mogu uživati kao najljepša hrana prave se otrovi, koji truju dušu pojedinca i zajednice. Nastojmo da se i ovo zlo u korijenu utuče, jer ako se proširi, opasnost je onda još veća da se čitavo naše narodno tijelo zatruje. Svi smo dužni savjetovati se međusobno i naći najzgodniji način kako ćemo svoga zalutalog brata odvratiti od opasnog puta koji ga vodi stradanju i propasti.

Svemogući Bog, dž.š., u Kur'anu kaže: “Pokoravajte se Bogu i Poslaniku i čuvajte se (da im se suprostavite). Ako se okrenete znajte daje dužnost Našeg Poslanika da Objavu samo otvoreno i jasno protumači i pouči.” Pokornost Bogu i Njegovu Poslaniku put su sreće i uspjeha. Bog nam naređuje samo ono što će nas unaprijediti a zabranjuje ono što će nas upropastiti. Svome Poslaniku kaže da nas pouči, a Božiju riječ mora da svako čuje. U budnog muslimana srce osjeća, oči gledaju i uši slušaju, pa neće dozvoliti da on sam nastrada, a nastojaće da i drugome Istinu Božiju kaže, da tako među ljudima sreća, dobro i blagostanje zavlada.

Svemogući Bog nama je dao uputu i pokazao put, a naša je najveća dužnost ići samo Božijim putem.

Glasnik IVZ, god. VIII, br 1, Sarajevo, 1940, str. 12-16.

Kampanja protiv pošasti kocke

Rijaset IZ u BiH

Zelenih beretki 17

71 000 Sarajevo

tel: +387 33 533 172

O kampanji

    Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini pokrenula je javnu informativnu kampanju o borbi protiv poroka kockanja te je u tom kontekstu 2019. godina proglašena godinom borbe protiv pošasti kocke.

  • Opširnije...

Log in